Knjigu štije Erceže Stipane

Извор: Викизворник


[Knjigu štije Erceže Stipane][1]

Knjigu štije Erceže Stipane,
knjigu štije, grozne suze lije,
gjedala ga Anđuša sestrica,
pa je svomu bratu besidila:
„Okle knjiga, ognjen izgorila, 5
kada te je tako rascvilila?"
„„Projdi me se, draga sele moja,
ova knjiga o' Stambola grada,
od onoga silenoga cara,
koji mene na mejdan pozivje, 10
da mu imam kod Stambola dojti,
ako neću do Stambola dojti,
on će dojti mome bilu dvoru,
odni' će mi krunu i kraljestvo
i još s toga na ramenu glavu. 15
Skoro sam se, sele, oženija,
ljubi nisan ni lica ljubija.""
Besidi mu Anđuša sestrica:
„Ja ću tvoju zaminiti glavu,
jedna nas je porodila majka, 20
jednoga smo srca junaškoga;
Podaj meni sve tvoje odilo
i podaj mi sablju dimiskinju
i podaj mi debela đogina,
pa ću pojti do Stambula grada." 25
Ali mu se drugo ne mogaše,
već joj dade sve svoje odjjelo
i dade joj sablju dimiskinju
i dade joj debela đogina.
Pak je Stipan seli besidija: 30
„Vrlo mi te moja žao, sele,
da te više nikad vidit neću,
niti tebe, ni moga đogina.
Kada, sele, kod Starnbola dojdeš,
u avliju utiraj đogina, 35
i zasedi turskin običajen
i zapali dugoga čibuka,
poznat će te care po avazu,
okle jesi, od kojega grada."
Kako reče, Anđuša učini. 40
Kada je je care ugledao
hitre svoje sluge opremio,
pa je vodu na gornje čardake.
Kada dojde caru silenomu,
pokloni se do crne zemljice, 45
pa je care Anđušu upita
i od Bosne i Ercegovine
i o' puške i o' desne ruke.
o svem mlada umi besiditi,
al je care slugam govorija: 50
„Čini mi se da Stipane nije,
već Anđuša njegova sestrica,
jer uzvija,često trepavicom;
Vodite je u gornje,komore,·
vadite joj svilu i kadifu 55
i još tome sve žeženo zlato,
ako bude kićena divojka,
uzimat će svilu i kadifu,
ako bude Erceže Stipane,
on će pitat praha i olova 60
i kartije knjige nešarene,
sitne zobi za svoga đogina,
kako može drumom putovati."
Kada čuje Anđuša divojka,
ona tada slugan besidila: 65
„Oj Boga van vi careve sluge,
a ja nisan kićena divojka,
već san jnak Erceže Stipane,
podajte mi praha i olova,
i kartije knjige nešarene, 70
sitne zobi za moga đogina,
da ja mogu drumom putovati."
Drugu joj kavgu nametnujo,
drugµ kavgu od Stambola care,
svu je svoju vojsku iskupija 75
na stambolsko polje izvodija,
da mu neka begunisa vojsku,
zaleti se mlada proz junake,
kao jelin od godine dana
i carevu begunisa vojsku. 80
Tretu joj je kavgu zametnija,
da 'ko bude Erceže Stipane,
da će plivat mora dunbokoga,
ali joj se drugo ne mogaše.
„Jezus!" - reče, na đogina klječe 85
i zapliva mora dunbokoga.
Kad je mlada na obalu došla,
crne svoje povadila kose,
pa rasiplje crne pletenice,
dosižu joj do crne zemljice 90
i bile je povadila dojke,
na sramotu cara stambulskoga.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

  1. 40. Zlarin, 23. IX. 1955. Kazivala Ane Aleksa rod. Vukov, rođena 1898. u Zlarinu. Ibid., broj pjesme 35. Varijante: pogledaj u zbirci "Ljuba Ivanova" umotvor br. 39. i njemu nanizane inacice na str. 292-293.

Извор[уреди]

Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Zlarina, "Narodna umjetnost", 1980, knjiga 17, str. 317-319.