Rano rani kićena djevojka, .
Pria zore i žarkoga sunca.
Rano rani, a Bogu se moli:
„Daj mi Bože oči sokolove
I biela krila labudova,
I zelena perja paunova.
Da preletim preko Nevesinja,
Da izletim na vćrh poglednika,
Da ja vidim svoga suđenika!
Bog joj dade oči sokolove,
I biela krila labudova,
I zeleno perje paunovo,
I preleti preko Nevesinja,
I izleti na verh poglednika,
Ona gleda svoga suđenika,
Kod njeg sjede do tri kuđenika
Jedan veli, sana i driemljiva
Drugi veli, neljubka je roda,
Treći veli, ljuta kano guja!
Ljuto kune kićena djevojka:
„Ah neka vas, moji kuđenici!
Koi veli, sana i driemljiva,
Neimo sanka do Jurjeva danka!
Koi veli, neljubka je roda,
Neljubio od serca poroda!
Koi veli, ljuta kano guja,
Guja mu se na sercu savila,
Na sercu mu zimu zimovala
O Jurjevu gnjizdo zamotala
U po ljeta ptiće izvodila,
Ljute ptiće šarene gujiće!“
Bosanski prijatelj, saderžavajući potriebite koristne i zabavne stvari. Urednik: I. F. Jukić Banjalučanin. Svezak II, Troškom Dra. Ljudevita Gaja, u Zagrebu, Berzotiskom narodne tiskarnice dra. Ljudevita Gaja, 1851., str. 95.
