Katarina

Извор: Викизворник


Katarina

Zrasla mi je kita lužmarina,
pod njom sidi bila Katarina,
i pod njom je droban šav šivala,
kad k njoj dojde sestra Mandaljena:
»Da biš se ti jada našivala, 5
Turci su ti Jurju zarobili«.
Stavi šavak na travu zelenu,
a iglicu na mramornu stenu,
i poteče Jurjevu kamaru
tr probuče Jurjeve svitice, 10
i pripaše Jurjevu sabljicu,
i osedla najžešćega konja,
pak prodrkne mez tu tursku vojsku.
»Pomoz bože, delije neznani,
dajte meni sužnja vezanoga«. 15
Skoči doli s visokoga konja,
tr nabroji trista dukat zlata.
Dali su joj sužnja vezanoga,
stavi njega preda se na konja,
tr prodrkne do svojega doma. 20

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 30.