Kasandru mlađahnu višnji bog proslavi
i duh joj nadahnu, da pravo sve pravi;
a ti njoj sam bože prikaza tolik dar,
koji se ne može procijenit nikadar,
zlamen'je da svako pravedno bude rijet,
bez sumnje tutako što će doć na saj svijet.
A zaman sve bješe Kasandri klikovat,
zač nitkor ne ktješe istinu vjerovat.
Najliše kad vlase skubješe na glavi,
trojanske poraze kad s raspom objavi,
dušicu dijeleći od tuge i jada
skončan'je videći trojanskoga grada,
radosti sve svoje ter u plač obrati,
taj rasap od Troje kad poče zbrajati.
Ah koli žalosno bješe ju vidjeti,
jadovno i grozno kad poče cvijeliti!
Taj tužba ne bi man, ner li se sve steče,
Kasandra ne u san ner javi što reče;
radosti minute ter se sve zabiše,
zač suze priljute tuđer se proliše,
o bože, zač Troja sva se dnom obrati,
krvava rad boja, razmirja i rati;
i tamo gdi bješe pod Trojom tolik boj,
sva polja po[p]liše u krvi vitežkoj.
Ako me tko pita, za djelo za koje
ta je krv prolita pod miri od Troje,
najmanši ter kamen u zidu ne osta cio,
koji nije živ plamen u pepel obratio,
a mnogo gospoctvo, što bješe ostalo,
sve se da u robstvo veliko i malo:
Omero lje pravi i svak toj govori,
s jadovne ljubavi da Troja lje zgori,
i uzrok bi Elena, ku ljubav posvoji,
travica zelena da raste po Troji;
mnozi ter, bože moj, pod Trojom ki biše
kojim se ne zna broj, u krvi popliše.
Elene zač lijepos i ures izbrani
imal je tuj krijepos jadovne ljubavi,
neka se u polju rad toga uresa
kraljevi iskolju i mnoštvo viteza.
Er ljubav prokleta kraljevom prituži
ter se taj osveta u rasap obsluži;
boljezan i žalos ter bješe tolika,
pod Trojom gdi mlados poniče razlika.
Jaoh tere do danas žalosti rad ove
od Troje tužan glas po svijeti svud plove,
čuvena zač ne bi Kasandra dijeva taj,
ka kliče po sebi i reče: Troji vaj,
vaj kralju od Troje i tvojoj općini,
vladan'je što tvoje i tvoj grad rasčini.
Vratite, vratite Elenu vi sada,
a sebe shranite od tuge i jada;
er da ju povratit nećete bez boja,
dnom se će obratit u gori sva Troja;
napokon Trojani što živo ostane,
bit ćete prognani svudi po sve strane.
A ne bi zaman toj, Kasandra što reče,
ner li se bože moj do konca sve steče.
Jaoh dake uzrok bi Elena gizdava,
da se tač pogubi trojanska sva slava!
Ar višnji moj bože, noseć luk i strile
Kupido primože od svijeta sve sile,
o bože, ter mali sada se nahode,
ki nijesu poznali ljuvene zle zgode,
hoteći da služe ljubavi prokletoj
ter cvile i tuže krateći život svoj.
Tijem Troja slavan grad nada sve ostale
oćuti tolik jad i tužbe ne male,
rasap taj trpeći, za ki se može rijet,
da će taj glas teći dokole teče svijet.
Od koje i danas za biljeg pritužan
vidi se rasap vas jadovan i ružan;
i u raspu u tomu gdi je mrtac bez broja
kaže se [s]vakomu, što je bila prije Troja.
A rasap nitkore, o višnji bože moj,
procijenit ne more, ner tko je vidil toj;
najliše najliše, gdi vajmeh živ kami
jadovno uzdiše vas polit suzami,
od tužbe tolike od truda i od vaja
hrabrene bojnike gdi u tužbi pobraja;
mnoštvo još mladosti, od ke se ne zna broj,
hrabreno za dosti koja je bila boj.
Vas istok ter takoj do sunca zapada
od Troje krvav boj u pjesni uklada,
a zaman svak trudi skladaje te pjesni,
pokli su svi sudi s tolikom boljezni
s rasrdom svijeh boga sudili vajmeh tač,
da Troja neboga svrne se sva pod mač;
da se tač obori, da istok i zapad
u pjesni govori: pogibe slavan grad.
Aj bože, aj bože, a sada rasap taj
opeta ne može ponovit vas svijet saj!
