Juriša Senjanin zarobio kćer age Atlagića

Juriša Senjanin zarobio kćer age Atlagića

Kad kauri Livno^[1] porobiše,
U njem mrvu blaga zarobiše,
Mrvu blaga, ali j’ plemenito —
Lipu hćercu age Atlagića,^[2]
Nećakinju Durajbegovića,^[3] 5
A ljubovcu paše bosanjskoga.
Ufati je Senjanin Juriša,
Moli mu se mlajahna divojka:
»Pusti mene Senjanin Juriša,
Zašt’ ti neću ni do mora dojti, 10
Za menom će tri otkupe dojti —
Jedna otkup od babajaka moga,
Od babajaka age Atlagića;
Druga otkup od ujca mojega,
Ujca moga Durajbegovića; 15
Treta otkup od dragoga moga,
Draga moga paše bosanjskoga!«
Jošće mlada biše u riječi,
Al joj mladoj jedna knjiga dojde
Od babajka age Atlagića: 20
»Kćerko moja, ne ufaj se u me,
I moje su dvore porobljene,
Pusto j’ moje odnešeno blago!»
Al(i) mladoj druga knjiga dojde
Od ujaka Durajbegovića: 25
»Dite moje, ne ufaj se u me,
Kauri mi dvore porobiše,
Odnesoše i srebro i zlato!«
Cvili, plače mlajahna divojka
Da će biti u Senju robinja. 30
Ali mladoj treta knjiga dojde
I uz knjigu tri tovara blaga
Od dragoga paše bosanjskoga:
»Otkupuj se moja dušo draga,
Otkupuj se koliko ti drago!« 35
Divojka je mlada govorila:
»Mili Bože, čuda velikoga,
Teško meni po rodu mojemu;
Da nij’ meni dragoga mojega,
Ja bim bila u Senju robinja!«40

Референце[уреди]

↑ .Turci su Livno zauzeli prvi puta 1468. ali su ih Hercegovci pod vođstvom Vladislava Hercegovića iste godine protjerali. Turci su zastalno Livno zauzeli nešto prije 1485. i iz njega su u XVI. i XVII. stoljeću naičešće upravljali kliški sandžakbezi. Taj se grad osobito stao razvijati od sredine XVI. stoljeća. Poslije pada Klisa 1648. uspostavljen je livanjski kadiluk, koji je obuhvaćao Livno, Glamoč, Saramiševo i Grahovo. Livno je, pored upravnog središta turske vlasti, bilo i zborište turske vojske, koja je polazila na pohode u područje od Makarskoga primorja do Ravnih kotara. Spominje se u mnogim pjesmama.
↑ Atlagići ili Atlibegovići (po Atli-agi, koji se istaknuo pri zauzimanju Klisa 1537), poznata muslimanska plemićka obitelj u Livnu. U Turskom Carstvu zauzimali su značajne upravne i vojne položaje. U brojnim pjesmama spominju se muški i ženski članovi te obitelji (Evlija Ćelebija, Putopis, Sarajevo 1979, 142, 144, 147, 173, 179, 181).
↑ Durajbegovići ilj Duratbegovići su, po narodnim pjesmama, livanjski begovi. Spominje ih i Kačić u Razgovoru ugodnom (St. pisci hrvatski, knj. 27, str. 407, 424, 612). Vjerojatno je pravo prezime tih begovića Durakbegovići, koji se često spominju u dokumentima XVII. stoljeća kao turski uglednici, osobito u borbama po Ravnim kotarima i u Cetinskoj krajini (Boško Desnica, Iz istorije kotarskih uskoka 1646—1684, sv. I, Beograd 1950).

Извор[уреди]

Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, Narodne pjesme o senjskim uskocima, priredio Mijatović, Anđelko, Matica hrvatska, Zagreb, 1983., str. 82.

Варијанте[уреди]

Krsto Marković, Junačke i ženske narodne pjesme iz dubrovačke okolice, 1892 — 1893, pj. br. 9, rkp., MH 141. Pjesma zabilježena od Mare Ivanković iz Luke na Šipanu. Objavljena: Nikola Andrić, Hrvatske narodne pjesme, knj. IX Zagreb 1940, pj. br. 11. Inačica: Andro Murat, Narodne pjesme iz Luke na Šipanu, 1886, pj. br. 34, rkp., MH 40.

[1] .Turci su Livno zauzeli prvi puta 1468. ali su ih Hercegovci pod vođstvom Vladislava Hercegovića iste godine protjerali. Turci su zastalno Livno zauzeli nešto prije 1485. i iz njega su u XVI. i XVII. stoljeću naičešće upravljali kliški sandžakbezi. Taj se grad osobito stao razvijati od sredine XVI. stoljeća. Poslije pada Klisa 1648. uspostavljen je livanjski kadiluk, koji je obuhvaćao Livno, Glamoč, Saramiševo i Grahovo. Livno je, pored upravnog središta turske vlasti, bilo i zborište turske vojske, koja je polazila na pohode u područje od Makarskoga primorja do Ravnih kotara. Spominje se u mnogim pjesmama.

[2] Atlagići ili Atlibegovići (po Atli-agi, koji se istaknuo pri zauzimanju Klisa 1537), poznata muslimanska plemićka obitelj u Livnu. U Turskom Carstvu zauzimali su značajne upravne i vojne položaje. U brojnim pjesmama spominju se muški i ženski članovi te obitelji (Evlija Ćelebija, Putopis, Sarajevo 1979, 142, 144, 147, 173, 179, 181).

[3] Durajbegovići ilj Duratbegovići su, po narodnim pjesmama, livanjski begovi. Spominje ih i Kačić u Razgovoru ugodnom (St. pisci hrvatski, knj. 27, str. 407, 424, 612). Vjerojatno je pravo prezime tih begovića Durakbegovići, koji se često spominju u dokumentima XVII. stoljeća kao turski uglednici, osobito u borbama po Ravnim kotarima i u Cetinskoj krajini (Boško Desnica, Iz istorije kotarskih uskoka 1646—1684, sv. I, Beograd 1950).

[1]

[2]

[3]