Junak urani rano u planinu,
s dobrim drugom, lipoton divojkom.
Veza konja za jelu visoku,
a sokola za zelenu granu,
brijetkinju ispod glave ćordu, 5
a divojku na desnicu ruku.
Privari se momče neženjeno,
prije zaspa neg jubi divojku.
Kad to vidi lipota divojka,
stane bižat kroz goru zelenu. 10
Kad se momče od sna razabralo,
stane kleti crne oči svoje:
"Crne oči što ste mi zaspale,
što me niste iz sna probudile?".
Kazivač: Mare Šimunković rođena Marinković iz Zamošća.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXI No. 1, 1993., str. 6.
