Jelu mi jur prave od duba najvišu

Извор: Викизворник
Jelu mi jur prave od duba najvišu
Писац: Nepoznati autor
732. pesma drugog dela Ranjinina zbornika.




Jelu mi jur prave od duba najvišu,
   od rajske dubrave nje slave ne lipšu.
Jelu ćeš najprvo izdalek zamirit,
   svih luzih toj drvo jur više neć vidit;
ke listak znobiti mraz neće studeni, 5
   nu zimi i liti nje listak zeleni.
Sve dubje zaučne s jeseni opadat,
   a jeli tad počne nov cvitak procvatat.
Pod jelom, kažuju, ljubko je počinut,
   onim ki putuju truđahnim odahnut. 10
Pod jelom još prave lijep hladak da dahti,
   razlike tuj trave s ružicom uscafti.
Trgovci toj znaju, kad pođe [s] suncem dan
   svi lako jahaju pod jelom našad stan,
er nađu vodice okolo tuj blizu, 15
   a pod njom travice i konji što grizu.
Tuj oni s trgome do svita počihnu
   ne misleć drugome, nu svoj trud odahnu.
Ptičice još drobne, pod nebom razlike
   međ sobom, poznobne od svoje prilike, 20
na jeli zeleni svu zimu stanuju,
   počanši s jeseni u pjesneh dan traju.
Svakojzi naravi miran bi dubak taj,
   a mene t' zatravi, da sve dni imam vaj.