Jelenova napitnica
Jaraniše momče i djevojče,
Jaranili devet godinica,
Po planini po gori zelenoj;
Ovce pasli, razgovarali se,
Jedan drugom tvrdu vjeru dao, 5
Njemu mlada i po devet puta,
Da od sela ne će dalje poći:
„Nego za te, ol' za brata tvoga!"
Kadar prođe devet godinica,
Draga dragu mladu zahvaljiva: 10
„Drago moje, velika ti hvala!
Braća su me moja obećala,
Ne gledaj me, ne ću biti tvoja!
Da t' na mene što žao ne bude,
Dođi meni za vjenčana kuma!" 15
Kada momče razumje djevojče,
Žo mu bilo, suze oborio,
I otide dvoru bijelome,
Majci kaže, što mu reče mlada.
„Poć' hoću li, mila mati moja?" 20
Majka njega i suje i kara:
„Ne ćeš tamo, moje d'jete drago,
Da je vodiš kumom za sramotu!"
Momak pođe zelene u gore,
Da bi malo lova polovio, 25
A u isto vr'jeme prohodio.
Sve loveći goricom zelenom,
Kad mu na um od djevojke pade,
Još niz obraz grozne suze l'jeva.
Pa na putu iznadje jelena, 30
Gdje on leži travi na zelenoj;
Previja se tamo i ovamo;
Mlad je junak njemu govorio:
„A što ti je, od gore jelenko?
Što ne idješ i travu ne iješ, 35
Neg se valjaš travi po zelenoj,
Prevrćeš se tamo i ovamo?"
Govori mu od gore jelenko:
„Prođi me se, momče Sarajlija!
Ja imadoh košutu jarana, 40
S njom jaranih puno godin' dana.
Evo ima tri-četiri dana,
Niti sam je čuo, ni vidio;
Oli mi je kogod primamio,
Oli brzni lovac ulovio? 45
Ako mi je kogod primamio,
Da Bog da se mamom pomamio!
Ako brzni lovac ulovio,
Obje svoje noge polomio!"
A govori momče Sarajlija: 50
„Ostavi se, od gore jelenko!
Da ja tebi moje jade kažem:
A ja imah jarana djevojku,
S njom jaranih devet godin' dana,
I još mi je tvrdu vjeru dala, 55
Da me mlada ostaviti ne će,
Nego da će ona poći za me,
Oli za me, ol za brata moga,
A sadara ide za drugoga;
Mene zove za vjenčana kuma 60
Ja bih išo, ne da moja majka."
Reče njemu od gore jelenko:
„Ta, lud li si, momče Sarajlija!
Hajde, momče, bor te ne ubio!
Kad te mlada u svatove zove, 65
A ti hajde i majku ne pitaj!
Kada budeš za soprom svijetlom,
Kad se počme redom piti čašom,
I napijat kićeni svatovi,
A ti napi' dragoj kumi tvojoj: 70
„„Da si zdravo, draga kumo moja
Moš li znati, ol se spominjati,
Kad družismo devet godin' dana,
A sadara pod tvojim pojasom
Imaš, kumo, sivoga sokola? 75
Hajde, kumo, zdravo i veselo,
Al mi čuvaj sivoga sokola,
Kak' u glavi oba oka tvoja!""
Kadar čuje mladi đuveglija,
Podignut će kićene svatove, 80
Pobjegnut će, ostavit djevojku!"
Kad to čuje momak Sarajlija,
On posluša od gore jelenka,
Pa otide na dvor u djevojke.
Kadar dvore u bijele dođe, 85
Dočeka ga prva vjerenica,
Veselo ga u dvor pričekala,
Stavila ga za svijetlu sopru.
U to doba kićeni svatovi;
Među njima mladi đuveglija, 90
Sve u dvore uveli svatove,
Oko sv'jetle sopre posjedaše.
Gospodski im objed donosiše.
Kad počeli napijat svatovi,
Kadar kuma redom čaša dođe, 95
Kum napija kumi pokraj sebe:
„Da si zdravo, draga kumo moja!
Ni u zdravlje moje ni u tvoje,
Neg u toga sivoga sokola,
Koji tebi pod pojasom spava! 100
Čuvaj mi ga, draga kumo moja,
Kak' u glavi oba oka svoja!"
Kad to čuje mladi đuveglija.
On pobježe kule sa visoke,
I odvede sa sobom svatove. 105
Osta sama lijepa djevojka,
A on bez nje b'jelu dvoru dođe.
Kad vidio momak Sarajlija,
On uhvati za ruku djevojku,
Pa je vodi kuli niz skaline; 110
S njome pođe b'jelu dvoru svome,
I dovede lijepu djevojku
Bez svatova i vjenčana kuma.
Kad djevojku u dvore uveo,
Tad mu veli lijepa djevojka: 155
„Što učini, da od Boga nađe?
Što si meni sreću omrazio,
Ter govoriš, što istina nije?"
Govori joj momče Sarajlija:
„Je li pravo, draga moja dušo: 120
S tobom raso, s tobom jaranio,
S tobom tvrdu vjeru uhvatio!
Kad bi mi te drugi odvodio,
Bi li puklo moje srce živo?
A ti misliš, da je tebi krivo!" 125
Kad su došli dvoru bijelome,
Svoja ih je dočekala majka.
Kad ih vidi, milo joj je bilo,
I oženi jedno za drugoga,
Da miruje jedno uz drugoga. 130
Baldo Glavić, str. 4315.
Kazivala Anica Begin iz Luke na Šipanu,
a slušala od Šćepana Ozimice,
takodje Šipanjca.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg