Jedina mâ vilo, biserna krunice

Извор: Викизворник
Jedina mâ vilo, biserna krunice
Писац: Nepoznati autor
839. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Jedina mâ vilo, biserna krunice,
   nemo' da za bilo ja cvilim tve lice.
Jedini cvite moj, prisvijetlo sunačce,
   ne čin' da ures tvoj uvrijedi srdačce.
Jedina ljeposti, ka s' puna sve slave, 5
   molim te kriposti i dike gizdave,
da bi se smilila na slugu tvojega,
   dosta ga s' cvilila, pogledaj na njega.
Jurve je dosada tri ljeta, sunačce,
   er mi se raspada u željah srdačce; 10
ere mi vesel'je srdačcu neće prit
   nu gorko dresel'je ko me će umorit,
pokli sam obljubil tvoj ures biserni,
   za ki sam utrudil moj život čemerni.
Molim te nu zatoj, gospođe od gospoj, 15
   ljuveni da trud moj obratiš u pokoj,
neka mi zla volja ne skonča srdačce,
   jak travi od polja kad stuži sunačce.
Zatoj ti život moj, gospođe, bud' pridan,
   a da sam sluga tvoj odsada svaki dan; 20
er si ti život moj, od srca vesel'je
   i slatki vas pokoj u kom nî dresel'je.

                  Dosta.