PROLOG
Proteo, bog od mora
Sila, koja bogu Jovu
i bogovom svijem gospodi,
u dubravu mene ovu
i na ovi kraj izvodi,
gdi Inako slavna rika 5
kroz oblljna polja teče,
gdje je čestitos svakolika,
odkle rados vik ne uteče,
gdi s pastijerim lijepe vile
u veselju danke vode, 10
kijeh su dike uresile
svekolike ove vode -
er niko ini na ovem sviti
ne bi mogo učiniti,
da Proteo glasoviti 15
ovdi viku može uziti -;
a to da se zna po meni,
kom su otajstva sva očita,
da ures lijepe sej zeleni,
vila Io plemenita, 20
ima danas zaljubjena
od višnjega boga Jova
s dragijem ćajkom ucviljena
učiniti mjesta ova,
er u ovoj strani od svita 25
ne može se blažen biti,
i gdi huda sve dohita
čes, sila je svijem sliditi.
O Inako, ti ki sada
ne znajući plače i vaje, 30
gdi ja čuvam morska stada
veseo tečeš u ove kraje,
ah, ko danas uzdisati
imaš ištuć kćercu tvoju,
ah, u komu nepokoju 35
danas se imaš ugledati!
Nu zle glase sad čuj, k tebi
s kijem udes me sili doći,
zasve er se nećeš moći
njim služiti u potrebi, 40
er ko meni usta otvora
(pođ' sad vjeru da ne daju
da se udesi svijem rugaju)
tvoje uši ti zatvora,
i sili me k tebi doći 45
za rijet što čut nećeš moći:
tvoja kćerca prigizdava,
čas i ures mjesta ovoga,
ka je ovezijeh raj država,
ljubovnika radi boga 50
od diklice lijepu sliku
ima danas izgubiti,
i od vola u priliku
grdu se ima obratiti,
i ljepota nje hrabrena, 55
ku je dostojno nebo imati,
ima danas pokrivena
zvijerskom slikom ugledati!
Ah, koje će tve imati
srce teške tad bolesti, 60
ištući je sve primesti
i ne moć je nigdi imati!
Ah, kojijem će luzi i gore
plačnijem glasom proplakati,
ki će odgovor plaču dati 65
i tvom vaju kraj i more!
Ah, odveće podložena
hudoj česti o lijeposti,
vazda li si ockvrnjena,
progonjena viku dosti! 70
Da pokli te neumrli
ištu satrt još bogovi,
oko tebe što umrli
neće činit ljudi ovi?
Ali lijepa još Izide 75
tako će se paka zvati;
kad božica svljeta izide,
sliku će opet svu imati!
Er zasve kada pohodi,
drazijeh višnji ne ostavlja, 80
i kad im se zlo koje zgodi,
brzo rane njih ozdravlja.
Eto udes meni odkrio
što je moguštvom svê vrline,
prije nego me učinio 85
bogom morske od pučine.
Zaludu ćeš kćercu tvoju
tučeći se svud iskati
u gorkomu nepokoju,
dočim je udes ne povrati. 90
I tolikp tebi riti,
usilovan ja sam bio,
ki kad ti sam glas donio
silovan sam k moru otiti.
