Hekuba (Vetranović)/AT PRVI

Извор: Викизворник
Hekuba
Писац: Мавро Ветрановић
AT PRVI



AT PRVI




SJEN POLIDORA:

Iz strašne tej sjeni, gdi je taj vječna noć,
   veselja gdi jaoh ni, gdi plac svu ima moć,
iz pakla, gdi s mukom ne ufav milosti
   duše — jaoh — živu tom vječnome gorkosti,
gdi smeta ognjen mrak, od plača tej strane 5
   na slatki došao zrak svitlosti sunčane,
svitlosti, ka toli mila jes umrliem.
   na zemlji, ka doli slatka je hrana svim,
došao duh, tužna sjen mrtva Polidora
   jes, tri dni' ki ubjen tuj leži kraj mora, 10
jedihni sin, štapak Hekube kraljice,
   razgovor sam sladak u nje sve tužice,
došao prieku smrt da skažem svim na svit,
   koja me hotje strt' mladjahna prem u cvit;
kažem se vam sada, neka ste svjedok vi 15
   od suza i jada, smrti me i krvi,
pod suncem umrlim zrcalo neka jes
   i vječni nauk svim prinuda moja čes,
tko godi milostiv začuvši, more bit',
   mu tužbu i moj gnjev, hoće mi haran bit', 20
staviti ter bude u pisma svitla taj
   me tužbe prihude, da je moj vječni vaj,
da žive tužba ma, da nigda jaoh ne mre,
da mojim suzama tko godi suze otre,
pokli smrt ne u vrieme hotje me uzeti, 25
da tužno me ime vik slove na sviti.
I da vam sve znat' jes, gdi smo sad, mjesto ovoj,
prid kim je Kersones, kićeno polje toj,
perivoj Tracije, ovdi kralj zli vlada,
Polinestor, ki je uzmnožan kralj sada,30
kraljuje taj ljudi, oružna s kim je vlas,
junačtva kih svudi visoki slove glas,
kralj grabeć, kralj lakom, krvnik bez milosti
potlaci zlobom tom evit moje mladosti.
Svjedok će vječni bit' u vrieme svakoje 35
mjesto ovo svim na svit od krvi od moje.
Ovdi moj krvnik sliep oči će žuditi,
ovdi sve u jedan hip zlobe će platiti,
ovdi će dva braca za tudj grih smrt primit', '
dva sinka za zla oca pravi će ovdi umrit'. 40
Ma pökle s milosti svaki od vas gorki jad
i plač me mladosti suzami sliša sad,
budem vam ja kazat' da vaša dobrota
tuj svrhu bude znat' mojega života.
Otac moj veliki od Troje kralj sioni,45
istočne strane ki u dobre vlada dni,
strašiv se cesti zle, umrle ka tira,
i ljucke stvari sve na pokon satira,
i znajuć pod nebi da vječno ništa ni,
taj njekad čestit bi, sad je od svih najtužni,50
u misal upade, da Troju i svoje
visoke tej zgrade Grci kad ne osvoje,
od građov obstupi er svaka zla priete,
nesreća taj skupi u jedno sve štete,
malahn a iz Troje ter mene on posla, 55
malahan da boje ne gledam ni taj zla,
sahranjen da stoju daleče od rati,
mlade dni u goju da budem trajati;
Polinesta zloga u krilo poslan bih.
a kraljestva svoga u ljepši grad od svih;60
želeći otac moj shranit' me u miru,
prida me jaoh takoj nevjernu na viru,
život moj krvniku s imanjem pridan bi,
pri zlatu veliku vjeru i eas ki žabi;
i ako me odpravi suzama cako moj, 65
ne s manjom ljubavi primi me prijatelj svoj;
Prijama uzđanje Polines hvaljaše,
prici Mm već imanje neg vjera mogaše.
Ja bih sin najmladji od sinov Prijamovih,
rod draži i sladji svim eaćkom oda svih,70
kada me odpravi i skrovno cinjaše
jak cako moj pravi, koji me ljubljaše,
velik dio blaga i zlata da meni
i kamenja draga, procjene komu ni,
neka krv svitla taj od kralja Prijama 75
od druga na svit saj potrebe ne ima,
i ako huda ces, s uredbom tome ka
zgar vlada od nebes na zemlji sva ljucka,
ktil bi se obrnut' u rasap od Troje
i u gork plač svrnut' blaženstvo sve svoje,80
sinovom nesrećnim u tuzi da je doć'
i kćercam tužnim tim gdi godi na pomoć,
Prijamu i ako bi oči zla smrt pokril,
utočište da bi nesrećnoj kući bil,
nie sumnit', i jes to, prem je moj cako mnil,85
od shrane u mjesto da me je postavil,
neprijatelj, od Troje ki mire rvaše,
desnice gdi svoje prostriet' ne mogaše,
kako sve toga, ki oružja nositi
ne mogah ni jaki bjeh s kieme boj biti,90
u naše velike potrjebe općene
od krvi kad rieke teciehu crvene,
i naše čim vojske na nogah stojahu
i stvari trojanske viteški branjahu
i oganj čim sioni ne bješe spražio 95
naš slavni grad oni, ki je ures svietu bio,
i do čim živ bješe Ektor brat slavni moj
i vrh svih slovieše junačtvom razum svoj,
ovi mi kazaše kralj krvnik ljubav svu,
koja se mogaše u svomu kraljestvu, 100
a ja mlađ vjerovah, pod krilom njegovim
kako sin mirno spah, kako sin življah šnjim;
u goju i takoj u miru stojeći
provodjah život moj, mu mlados gojeći
veseljem, ljubavi i dobrom svakieme 105
kako gilj gizdavi prolitja u vrieme,
ki blazni tih vitar a sunce kripi toj
a rosa goji zgar na zemlji gdi plodnoj;
nu Ektor kad pade, ki bješe kruna svim,
i Troja i zgrade padoše slavne š njim, 110
i dokli vrloga Piro sin Akila
ubi oca moga i svitla i mila
u krvi njegova taj lica ocrni
i svetih bogova svetilište ockvrni,
taj prijatelj ljubav, ku kaza mi himben vas, 115
obrnu u gorku nemilos u taj čas;
od caka ljubav taj, koja ine varaše,
stvori se u gork vaj, er zlato ljubljaše,
grlo ovo priklati, da svaki duh trne,
desnicu ne krati, toj zlato da zgrne ; 120
i tako gizdavi evit moje mladosti
životom rastavi bez nijedne milosti;
ktje krvi moj ome od zlata upiti
tuj žeđju, kojome krvnik će sloviti;
i da ga ne more ubojstvom tko tvorit', 125
vrže me u more, svoj zlotvor mneći skrit';
nu sinje more toj i sjemo i tamo
noseći tielo ovoj treti dan ovamo
vrže me u ovi kraj, gdi velik ni mali
od drazieh nie taj — joh — da mene požali, 130
vrh mene kosice da skube rukami,
krvavo me lice da plače suzami,
da mi grob pripravi i na moj rusi vlas
da vjenčac postavi cvileći u vas glas,
da čini plačem tim svak da me žaluje, 135
ćelo vom pokonim da me pak daruje,
vidiv me izbjena, pun mora gdi ležim
srjed žala studena, vukovom obrok zlim.
I tri đni jesu da ja takoj ležeći
nespravno ovuda mučim se hodeći 140
svitlosti na ovoj, ku život zove svit,
priđragu a sve toj za majku mu vidit5;
i ona pri tužna tri dni su er dodje
u ovi kraj suzna, a carstvo svoje odje,
i dobra svakoja u dobro jur vrieme 145
užival jes svoja sviem rodom svojime,
a Grci oholi, er velja njih sila
toj Troji odoli, ka je strah svim bila,
ne dobro još siti tej krvi ocl naših,
kom hoće poetiti viteze slavne njih, 150
Akile nemili žedan je krvi tom,
svu vojsku sad sili da ne ide na svoj dom
pri neg se omasti krvi Poliksene
njegov grob i časti tom svoj duh spomene.
Govori on takoj: o Grci gdi je nam čas ? 155
ukazav vojsci svoj straši vi svoj obraz;
hoće ga tim smirit' i od me sestrice
svetilište učinit' prisvitle djevice,
a hoće i sila uredbe zgara toj
da smrtna jaoh strila srdačee mine njoj. 160
I takoj taj suzna majka će viditi
smrt sada pritužna od svoje dvoje djeti,
nad kim će suze trt', nad kim će smrt zlu klet',
pri reda ka htje strt' tuj mlados i uzet'.
K moru ću poć' opet, er će doć' na more 165
djevojka vođe uzet', neka me nać' more,
u ruke da bih doć' majke me kraljice
i prispjet' da bih moć' na smrt me sestrice.
More bit' ovi dan to mi da dobra kob,
budem ja ukopan sestricom u jedan grob, 170
jeda se time vaj utješi vječni moj
i plačna duša ovaj tuj nad je ki pokoj.
Ma ovo starice majke me pritužne,
njekada kraljice, sad sluge i sužnje,
eto gre od zgora već mrtva neg živa 175
svietloga šatora Agamenonova;
misli ju zle more, odkle umrih er svak dan
vas ranjen prie zore kažem se njoj u san ;
izišla oto je, poen se od nje skrit',
od sjeni er moje strašiv se hoće umrit'. 180
Tko je tvrd kami taj, đa suze jaoh ne tre,
u starost gdi ovaj kraljica suzna gre ?
0 majko od tužnih tužna si majka i ti,
tužnija oda svih ke živu na sviti,
da li dodje u strane, gdi ćeš smrt mrtva zvat', 185
nelieknje tve rane gdi će vik plac vridjat',
životom pritužnim u robstvu gdi ćeš bit'
zrcalo tužno svim, ke tuže na saj svit ?
tva slava visoka gdi se je stanila,
od svega istoka kraljica ka s' bila? 190
toliko uzvišenu gledah te njekacla,
toliko sniženu gledam te jaoh sada;
blažena blažene mogaše učinit',
bez nijedne sad scjene gleda te sada svit;
. u robstvu eto sad sva ti je zla patit' 195
u staros tvoju, kad počinut' razlog bi t';
tobom u veselju sviećaše carski dvor,
sad u tvom dreselju ne imaš razgovor.
Jeđa ki zavidi od višnjih na mir tvoj
i odzgar naviđi tvu slavu i pokoj? 200
tere se ne krati da tvoje veselje
i slavu obrati u gorko dreselje,
i kako vrh inih zvaše se čestita,
   zrcalo tužno svih da si sad od svita?