Glas

Извор: Викизворник
Иди на навигацију Иди на претрагу
Glas
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић




GLAS:

   Ja sam vrijedni glas čestiti,
koga moći krepos stavna
ne da ležat u zabiti
slavnijeh ludi djela slavna.
   Eto k tebi, Dubrovniče, 5
vodim svijetle care i bane,
i kraljeve, kim se diče
sve slovinske ove strane,
   da na djela i ti vrijedna
budeš dignut miso tvoju, 10
znajuć, da je krepos jedna,
ka dobiva stvar svakoju.
   Ovi uresom slave svoje,
u mom dvoru ka je velika,
steć neumrlu čas dostoje 15
vrhu inijeh svijeh bojnika,
   er njihova krepos mnoga
i zamjerna pod nebesi
od jezika slovinskoga
sve kolike zemlje uresi. 20
   Lijepe družbe, vrijedna broja
kijem se ova kola slave,
treskovi su ovo od boja,
od kreposti zvijezde prave.
   Vi dvorkinje moje drage, 25
ime od Hvala ke nosite,
bojnijeh ljudi ....
vječnom pjesnim proslavite.

HVALA 1:

   Tve čestite zapovijedi
obslužiti sve smo spravne; 30
pravedno je da sveđ slijedi
vječna slava ljudi slavne.
   Oni, u bojnoj koga slici
sja viteštvom obraz vedri,
trijes mu gori u desnici, 35
stoji mu britki mač na bedri,
   Lesandro je, car veliki,
pridobitnik svega svita;
bi mu uzrok, da je toliki,
krepos, ka je vjekovita. 40

HVALA 4:

   Ono je Filip zajedno sinom,
ki dobitje ...
ili srećom il' s hitrinom,
samo da se pridobiva.
   Nije njemu svjetlja slava, 45
što Lesandra sina rodi,
neg da je česar svijeh država,
ke svijeteći sunce obhodi.
   Gledajte uza nj Pira kralja,
gdi još kaže, da ležeći 50
miran rodnijeh sred zemalja
čovjek ne može slave steći.
   On krepostim bojne ruke
rimske vojske dobi silu,
mnoge tijereć slavne odluke, 55
za ne ležat u tamnilu.
  
GLAS:

   Kralja Pira i Filipa
tko da od znanijeh ne zna ljudi?
Lesandrova djela lipa
svjetla od sunca sjaju svudi. 60
   Nu ne samo sami jem njima
slovinska se zemlja hvali;
kaž'te nje rod, care od Rima,
ki su vas taj svijet vladali.

HVALA 3:

   Oni česar stasa ohola, 65
ki se u carskoj družbi gizda,
kako mjesec posred kola
izabranijeh svijetlijeh zvizda,
   Dioklecijan car je znani,
poznan igdi sunce grije, 70
u slovinskoj rodjen strani,
sred hrabrene Dalmacije.
   Čas njegova protiv zlobi
ne takom se slavom tvrdi,
što s junaštvom krunu dobi, 75
kolik što ju pak pogrdi.
  
HVALA 4:

   Justinijan ono je š njime,
mudri i znani česar oni,
ki neumrlo steče ime,
er njim živu svi zakoni. 80
   O Justine, tvoje časti
sunce viku ne zapada,
i ti uživa carske vlasti
sred svijetloga Carigrada.
   Sred ovega mnogo skupa 85
slovinske je cara od krvi,
ali zrake njih zastupa
svjetlos onijeh, ki su prvi.
   Dosta je vidjet kigod dio
bistrijem okom svijesti znane: 90
car Maksimin, car Decio,
slovinske su porod strane.
   Kud ohodim Proba i Kara,
kijeh nad suncem svjetlos svijeti,
i ostalijeh mnogo cara, 95
koji neće viku umrijeti?
   Tko da zbroji neizbrojni
rod kraljeva punijeh hvale,
ki vladaše narod bojni,
Slave, Gote, i Vandale? 100
   Kijeh hrabrene za sve slike
u mnoštvu su pokrivene,
pravedno je da njih dike
besjedom su pohvalene.
   Hvarski Dmitar čas podpunu 105
s izabranijeh dobi djela,
i kraljevsku nemu krunu
Rim postavi vrhu čela,
   Vrlijeh Gota kralj Totila
neumrlom časti siva, 110
koga izbrana bojna dila
još Rim slavni spomenjiva.

HVALA 5:

   Gelimire, kudi ostaje
srca tvoga veličina,
ki pridobit reče, da je 115
slava od svijeta sve taština?
   Čovjeku je ures veći
i čas veća na sem sviti,
ne izgubit se u nesreći,
neg s oružjem pridobiti. 120
   Svijetlo sunce svete vire
Šestopelek prvi grli;
tvoj svet život, Vladimire,
dobrotom je neumrli.
   Kralj Dobroslav vječne vijence 125
s Krešimirom slavnijem stječe,
Čim tre jedan, drugi siječe
hitre Grke, bojne Nijemce.
   Svi bi ovi svijetli dosti
nad sunčanijem zrakom sjali, 130
da su u doba sve imali,
ко će hvalit njih kreposti.

HVALA 6:

   Tri brata ona plemenita,
kijeh čas svak čas leti više,
tri naroda slavna od svita 135
svojim imenom uresiše.
   Čeh naseli svojim junaci
Boemiju, zemlju novu,
od Leha su svi Poljaci,
od Rusa se Rusi zovu. 140
   Plemeniti Pavlimire,
kad da tvoja čas ustupi,
ki raspršanu u ove mire
iz dubrava čeljad skupi?
   Uspomena tvoga imena 145
neumrlijem se zidom slavi,
vrh ovezijeh oštrijeh stijena,
ke se od prije zvahu Lavi.

HVALA 1:

   Ista je narav jošte njima,
zasve er se ime toj promijeni, 150
bojnijem zgradam i tvrdima
čijem se u vječnoj vise scijeni.

HVALA 2:
 
   Tko da slavnijeh vitezova
vrijedne glave viku zbroji,
kijem slovinska zemlja ova 155
neumrlu čas dostoji?
    Svud car Stjepan svijeto siva,
i u slavi se vik ne stara,
čim s junaštvom pridobiva
krunu od slave, ime od cara. 160
   Đurađ despot znanjem slove,
knez je Lazar nad svijem prvi,
kî slovinske vitezove
suproć turskoj nuka krvi.
   Sandanj Hranić k nebu uzlazi 165
kroz rvanja sva kreposna,
mnoge vojske čim porazi,
kijem sharana bješe Bosna.
   On svud djelom hrabrenime
siva u družbi sej gospode, 170
er Dubrovnik da mu ime
velikoga vojevode.
   Vječnu slavu smionstvom stječe
Petar vitez izabrani,
čim zatjeran cio dub siječe, 175
veleć: dovle o Rašani!
   Slovio bi pozne vike
i Hrvoje ban od Spljeta,
da mu nije bojne dike
potamnila gruba osveta. 180
  
GLAS:

   Dosta ste ih spovidjele;
sada kaž'te krepos mnogu
onijeh ljudi slavnijeh vele,
kî se očima vidjet mogu.

HVALA 3:

   Oni je junak čina plaha 185
Kobilović Miloš vrijedni,
koga odluci podat straha
ne mogoše trudi nijedni.
   Za ukazat on Lazaru,
čas i vjera kô se ljubi, 190
život uze turskom caru
plemenitoj u pogubi.
   Nuti Đurđa Skenderbega,
ki njekada malo mari
mjesečnoga silu stijega, 195
kijem se diču turski čari;
   pače njemu on ukaza,
da se u sablji moć ne drži
junačkoga od poraza,
neg u ruci, kâ ju drži. 200

HVALA 4:

   Slavni Janko vojevoda,
tvê se slave svud prostiru,
vas na oružje čim se poda,
za braniti svetu viru.
   Sin Matijaš s tobom zajedno, 205
kralj ugrski, od djeteta
kroz činjenje bojno i vrijedno
slavan leti priko svijeta
   Kolik krati vode čiste,
kijem romoni Dunaj rika, 210
crnom krvi zamutiste
isječenijeh nevjernika!
   Kralj Ludovik svu do vika
pridobitnu kaže slavu,
da ne može sila prika 215
pridobiti krepos pravu.
   Kralj Sišmundo svudi slovi,
ki boj bijuć s turskijem carom
razbijen dođe u grad ovi,
ter ga uresi lijepijem darom. 220

HVALA 5:

   Ko Sekula sestričića
da zabude ime slavno,
i Mihajla Svilojevića
na sve trude srce spravno?
   Vuk je despot zajedno š njima, 225
svojijem junaštvom neumrli,
vrijednijem djelim i bojnima
čim na slavu vječnu hrli.
   Svak Šišmunda zna Batora
i Mihajla vojevodu, 230
ki slovijaše vrijedno skora
nad hrabrenu svu gospodu.
   A kako bi srećni bili,
kô počeše da su paka
takom svrhom dovršili; 235
svrhom hvali stvar se svaka.

HVALA 6:

   Ne cijenite, lijepe vile,
da u narodu slavnu ovemu
još se nijesu nahodile
i bojnice vrijedne u svemu. 240
   Amazone plemenite
od ovijeh su strana svijeta,
među kojijem svijetle svite
vrijedne druge Visna i Teta;
   Visna od vojske vladalica 245
gospodstvom se još podnosi,
vrijedna Teta nje družica
stijeg u ruci bojni nosi.
   Kraljica je š njim Teuka,
kâ krajine ove vlada; 250
od rimskoga sile puka
ništa se ona ne pripada.
   Kud kreposti tve izbrane
vjerni jezik moj obodi,
mačednska o Cinane, 255
kâ hrabrene vojske vodi.
   Pribroj zvijezde od nebesa,
kô slovinske brojit želi
vitezove pune uresa,
kî su dikom svom slovjeli. 260
   Vječne slave kô je žedan,
izgledaj se u njih djela;
s trudom stječe čovjek vrijedan
slavnu krunu oko čela.
 
KOR BOJNIKA:

   Mi smo družba plemenita, 265
plod slovinske lijepe strane,
priko svega slavni svita
kroz kreposti naše izbrane,
   Nam su od slave uzrok bile
bistra pamet, bojna ruka, 270
vedra pomoć sreće mile,
vrijedno srce, krepka odluka,
   a nad sve ino glas neumrli,
kî čovjeka vrijedna čini,
da hrabrenom misli hrli, 275
gdi nije stana noćnoj tmini.
   Kroz junačko bojno rvanje
mi slijedimo krepos pravu,
a kreposno djelovanje
nami donije vječnu slavu. 280
   Vedrom krunom glas primili
svijetle časti nas nadari;
kolici su od nas bili
vedri kralji, svijetli cari!

BOJNIK 1:

   Er se krepos naša ukaza 285
u oružju od svijeh jača,
ne hajuć se od poraza
oštrijeh sabalj, silnijeh mača.
   Nijedne od sile, nijedne od vlasti
ne imasmo viku straha, 290
ni nas može vik pripasti
tašta sreća, ni smrt plaha;
   er kо vječnu želi diku,
čas neumrlu kо god ljubi,
ne izgubi srca viku 295
u najvećoj u pogubi.

BOJNIK 2:

   Mi, zaistinu slavu steći,
ne štedjesmo naše krvi,
krepci u boju, znani u smeći,
na sve trude vazda prvi. 300
   Tim se pravo diči i resi
nam slovinska zemlja rodna,
kâ bi s nami pod nebesi
mirna, slavna i slobodna.
   Sad ju plešu lavi i zmije 305
otrovnoga puni ijeda,
i čovjeka u njoj nije,
da se u krepos našu izgleda,
   Ovi samo grad slobodan,
gdi robuju svi ostali, 310
drag kraljevim, nebu ugodan,
slobodom se vječnom hvali;
   koju kо god ckvrnit hoće
silnijem prijetnjam hitre svijesti,
najposlije sred svê zloće 315
sam će sebe ljuto smesti,
   er slobodna srca obiru
činit, trpjet trudna dila
za grad rodni i za viru,
kâ je svakomu draga i mila. 320

BOJNIK 3:
 
   Cijeć kreposti dobra općena,
i za viku ne umriti,
bojna djela i hrabrena
slijede ljudi plemeniti.
   Nu neumrlo dobit ime 325
čovjek ne može, ki ne trudi;
slava s trudom hrabrenime,
a trud s slavom grede svudi.
   Ko god hoće da pod nebi
pleše tminu od zabitja, 330
na strmo se peńat trijebi,
ne ležati posred cvitja.



Rukopisi[уреди]

  • Bisernica, rukopis biblioteke akademije br. 18
  • Bisernica, izdanje M. Bana u almanahu „Dubrovnik", Zagreb 1851. str. 44—57.
  • Zlata Bojović: Džono Palmotić Izbor iz dela, Prosveta, Beograd, 462-471


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 363 године.