GOSPODINU MIHU LUKAREVIĆU, PRIJATELJU I RODJAKU SVOMU. Писац: Динко Рањина
184. pesma Pjesni razlike
GOSPODINU MIHU LUKAREVIĆU, PRIJATELJU I RODJAKU SVOMU.
U gori dub jedan, ki žile tvrd' ima,
za sve er je sa svih stran bjen zlima vjetrima.
Kad kroz njih zlo vitje dimaje s nebesa
smaknu mu sve cvitje, kime se uresa,
čim mu rat tuj tvore za moć mu zled stvorit,
nijedan ga ne more na zemlju oborit.
Isto se vidi toj u mudru človiku,
kad sreća kroz nje boj stvori mu stvar priku,
srca mu hrabrena i krepke pameti
vik nje moć srdžbena ne može uzeti;
i ako ku njemu vlas dopusti višnja čes,
nigda ga oholas ne stisne u svoj vez,
er sebi za zakon u svemu jes stavil
tuj jakos, kome on duh je svoj utvrdil.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Рањина, умро 1607, пре 417 година.