Prijatelji moji drazi,
kojih narav svim darovi
vrh svih, od kih sad glas slovi,
velmi vridno prem ukrasi.
Kripos vaša taj s nebesa,
kom sud vječni vas nadari,
sve otajne na svit stvari
razbiraje zgar doseza.
Vi poznate, za što suh panj
ljeti zene povrh gore,
za što je slano sinje more,
zemlja teška a lak oganj;
zač mjesecu tom jasnomu
sunce svitlos svoju dava
i zač mu je pak skončava
u svitljen'ju svom punomu.
I put vrelu znate pravi,
kime može čoek na sviti
i po smrti još živiti
u vječnojzi sveđer slavi.
Radi knjižne tej mudrosti
meu nam bivši ljubav mila,
ka kušat mi kroz nje dila
čini divne sve radosti,
videć, gdi se spravno carne
i velike teške plavi,
kim se mjesto naše slavi
uputiše za tej strane.
Zasve er nijeste u tom nadu,
ove stvari šlju vam tamo,
neka znate, kako amo
mi živemo u ovom gradu,
u ovem vridnu slavnu gradu,
gdi Latinke lipe, mile
kroz skrovene, drage sile
svim ljuvenim srca kradu.
Od kraljevske sej države,
ka tih slasti dosta traje,
Ibla gora, koju slave
svi spjevaoci, taj plod daje.
Znam, da tamo ovi dari
mnogo bolji nahode se,
nu človiku primraze se
sveđer jesti jedne stvari,
pak mu ljubav vaša slava
videć vam se reći prima:
s milom misli dar se uzima,
kad se z drazijem srcem dava.
Prim'te tim ga, kao bih i ja
vaš dar prijal z dobre volje,
za moć njime kao god bolje
dobit milos sih gospoja,
koje stvari, ke posila
tuđa zemlja, tvrdo žude,
da u piću njima bude,
izvan svijeh inijeh vila.
Ter nam daju mnokrat rati,
za tej stvari moć im naći,
er se i njim kruh domaći
sveđ primrazi blagovati.
Kako no se, za uprav riti,
sgađa mnokrat tamo i tima,
kim možete slasti ovima
dobro želju utažiti.
Uz stvar šlju vi još rečenu,
da se vaš um razgovori,
sgovor jedan, ki duh stvori
u besjedu odriješenu,
ki pročtivši ktite riti,
u tem pismu nova čina,
je li dobra ka hitrina
sa neznanim har stvoriti?
I ako milos vi želite
učiniti za tim meni,
buduć tamo naš Ranjeni
prijatelj, njega pozdravite,
i recte mu: pjesan draga
ku mi posla, tač je lipa,
da sva srca na svit cipa,
od ljuvezni ka su naga.
Još tako vam zle gorkosti
ljubav ne dal' iskrovita
u tom gradu lipu od cvita,
u kom cafte sve liposti,
jur ako ste od ljubavi
štogod hitro satvorili,
svaki s' od vas naglo usili,
da me stvari tej dobavi.
Er mudrosti vaše znaju,
da nas uče svjeti stari,
meu prijateljim da satvari
bit općene vik imaju.
Ako ovo, što sad pišu,
nije naredno u napravi,
uzrok dajte zloj ljubavi,
kroz ku željno sve uzdišu,
i vik ka mi ne da mira,
ni radosti, ni pokoja,
hoteć mlados da se moja
u bolesti sve satira
Neću drugo sad pisati,
bog vam dao duga lita,
sve blaženstvo sega svita
s vašijem drazijem uživati.
