Elena ugrabjena1/SKAZANJE DRUGO

Извор: Викизворник
Elena ugrabjena
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE PRVO-SKAZANJE DRUGO




 
                 SKAZANJE DRUGO

                  SVJETNIK I PARIDE

SVJETNIK:

   Sreća je naša prem velika,
kraljeviću, da se odi
van ostalijeh svijeh bojnika 135
sama tvoja vlas nahodi;
   tijem poslušne uši sada
daj svjetniku tvom vernomu,
ter se mojijem svjetom vlada,
ko je razložno znanju tvomu. 140
   Ti si plahe još pameti,
za sve da si pun hitrine,
a od stara mladu svjeti
sveđ veliku koriš čine.
   Što ne odkri tvoj družini 145
misli otajne i požude,
veoma dobro ti učini
izvrsne su tve osude.
   Nekrepak u sebi
svaki se puk pravi; 150
tajati što je trijebi,
on mučno potaji.
   Nu meni, ki tebe
svjetujem, i slidim
u svake potrebe, 155
podobno ko vidim,
   potajne tve sude
ne drži skrovene,
i tvoje požude
ne taji od mene. 160
   Na tvomu ti na dijeljenju
Prijam ćaćko tvoj naredi,
u svakomu da činjenju
moje svjete tva vlas slijedi,
   u potrebe za što mnoge 165
stavnu pozna moju viru,
i korisne me razloge
i u boju, i u miru.

PARIDE:

   Starci su na svijeti
u djelijeh svojijeh svi 170
sumnjive pameti,
od veće strašivi.

SVJETNIK:

   Starca sumnja i strah
ne udi nikada,
a često mladac plah 175
u štete upada,
   najliše u vlasti
koji se ugleda,
i starijeh ne časti,
ni vladat njim se da. 180

PARIDE:

   Kralji se s pameti
i s umom rađaju,
i u miru i u šteti
mudro se vladaju;
   tijem za sve moja vlas 185
potrebe ne ima
vladana bit danas
tvojijema svjetima,
   misli ću ti me odkriti,
i ka stvar mi činila je 190
po pučini valoviti
u spartanske doći kraje.
   Znaš ko Ekuba majka moja,
mnom tegotna kad je bila,
sred noćnoga snje pokoja, 195
glavnju ognja da je rodila.
   Ko to ćaćku mom spovidje,
po naredbi od proroka
rodjenu mi zapovidje
da se poda smrt žestoka, 200
  a to er njemu strah podaše,
da ona glavnja plame prijeti,
kijem u doba ima naše
slavna Troja izgorjeti.
   A to drugi oganj nije, 205
neg li oganj od ljubavi,
ki se u srcu momu krije,
i mu mlados žeže i travi.
   Ali majka milostiva
vrh pravedna svoga roda, 210
od ćaćkova skri me gnjiva,
i pastijeru vjernu poda.
   S mnogom pomnjom on me odhrani
posred gora i livada,
gdje kraljevski rod ne znani 215
živjeh pasuć krotka stada.
   Pamet, govor, i prilika,
svjedočahu vazda mene
od plemena od velika,
a ne od krvi potištene. 220
   Zdrži u sebi Ida gora
jedno mjesto prem skrovito,
gustom kitom čestijeh bora
odjeveno i povito.
   Svaki pastijer tuj se stresa 225
dovoditi mirne ovčice,
er bogovi od nebesa
tuj dohode i božice.
   Jednom pazeć ja odtole
slavne Troje i čestite 230
bijele dvore, građe ohole,
po svem svijetu glasovite,
   poda mnom se zemlja strese,
a nenadni strah ledeni
svijes i pamet mu zanese, 235
i utrnu krv u meni.
   Prista trešnja strašna ova,
ali moj strah još ne prođe,
kad navjesnik od bogova
Merkurijo k meni dođe. 240
   Ljubi kralja višnjijeh strana
Junone mi šnjim se objavi,
i Palade vrijedna i znana,
i božica od ljubavi.
   Čim u strahu ja ledenu 245
ljutu i gorku ćutim muku,
Merkurijo tad zlaćenu
meni u ruke da jabuku.
   Vrzi strane strah prihudi,
riječ božjega bi glasnika, 250
ter božice ove sudi,
Čija ljepša jes prilika.
   Zlaćenu ćeš tuj jabuku
njih najljepšoj pokloniti;
nebeskoga kralja odluku 255
nastoj ured ispuniti.
   Reče, i krila sva k bogovim
put nebeskijeh dvora upravi,
i združena smjenjem novim
s božicami mene ostavi. 260
   U toliko sreća mila,
ko se ovi sud dogodi,
po bilezijeh bješe odkrila,
da Prijamo kralj me rodi.

SVJETNIK:

   Pun sam teške muke i truda, 265
ki veličak strah dava mi
radi tvoga tega suda
među slavnijem božicami.
   Među silne tko god vlasti
ruke ulaga svoje i svjete, 270
može iziti s malom časti,
a doradit teške štete.
   Ti, koji si od planine
nizok pastijer dosle bio,
ne nadane u visine 275
hrlo si se zaletio.
   Čovjek, koji put nebesa
iz nenadi krila diže,
trepti, stini, boji se, i stresa,
da ne pade još na niže. 280

PARIDE:

   Rajske obraze pune dike,
pomno uzeh ja paziti;
dostojne su sve kolike
osuđene lijepe biti.
   Sve tri lijepe, ali moje 285
oko ukrada i zavodi
Venerina slika, od koje
ljuveni se bog porodi.
   S naglom željom sve tri žude
slavu ponijet od lijeposti, 290
ter me darim mite i nude,
punijem svake čestitosti.
   Junone mi slavna obita
moć kraljevsku i vladanje,
a Palade plemenita 295
neizmjernu snagu i znanje.
   Reče u posmijeh sladak dosti
lijepa majka od razbluda:
kraljestva su i kriposti
od velike smeće i truda; 300
   dare ti ću ja ljuvene
i kraljevske darovati,
da u družbi lijepe Elene
budeš mlados tvu trajati.
   Kako hoće razlog pravi, 305
pravdu učinih ja podpunu,
i božici od ljubavi
od ljepote podah krunu.
   Tijem, za dobit lijepu Elenu,
put ne rodna dođoh grada; 310
ovu miso mu skrovenu
našoj družbi taji za sada.

SVJETNIK:

   Prem kako su tve požude
ja ću miso tvu tajati,
nu te molim, da me bude 315
pomuo tva vlas poslušati.
   Strah me je, s tvoje te ljubavi
da kraljestvo slavne Troje
zla se teška ne dobavi,
i ne upade ljute u boje. 320
   Na svijetu je kraljic vele,
ke se nijesu još vjerile;
dobrovoljne i vesele
s tobom bi se sve združile
   Bolje je s mirom drugu imati 325
i manjega od uresa,
neg u boju i u rati
stat s božicam od nebesa.
   Eleni su svi u rodu
kralji svijetli od Grecije; 330
bojne kralje i gospodu
grabšam vrijeđat mudro nije.
   Nu još da se nitko ne će
za tač slavnu bit gospoju,
neg da imaš šnjom bez smeće 335
miran trajat mlados tvoju;
   stvar je veoma nedostojna,
kraljeviću plemeniti,
ljubi, ka ima svoga vojna,
na svu ljubav primamiti. 340

PARIDE:

   Nije dostojno, da ti tako
hoćeš mene svjetovati
u stvar, gdje znaš, da nikako
ja te ne ću poslušati.

SVJETNIK:

   Kraljeviću, vazda tebi 345
smiono ću i slobodno
spomenuti, što je trijebi;
ti čuj, što ti jes ugodno.

PARIDE:

   Ugodno je imat meni
rajsku lijepos, punu dika, 350
bez ke život moj ranjeni
uzdišući mre bez lika.
   Odluka je boga Jova,
da ona ima moja biti;
tko da s voljom od bogova 355
ne bude se ugoditi?

SVJETNIK:

   Od bogova volja nije,
cijeća ženske jedne glave
da se vas svijet svađa i bije,
neg da u miru svi borave. 360
   Razbora si pun i znanja,
pomno miso tvu razberi,
s nerazložna plahovanja
štete očite tve ne tijeri.

PARIDE:

   U što mogu ja upasti? 365
Od šta pamet ma da preda?
gdi moj ćaćko svojom vlasti
svemu svijetu zapovijeda
   Grecija ne samo,
neg da vas dođe svit, 370
mi straha ne imamo
svijem se svijetom bit.
   Nu našu besjedu
ostav’mo za sada;
s veseljem k nam gredu 375
poklisari iz grada.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.