Elektra

Извор: Викизворник
Elektra
Писац: Динко Златарић





IMENA OD ONIJEH KOJI GOVORE U TRADŽEDIJI

               UČITELJ
               ORESTE
               (PILADE koji ne govori)
               ELEKTRA
               KOR ŽENA MIČENEJSKIH
               KRIZOTEMA
               KLITEMNESTRA
               EDŽISTO



                  Elektra
        tradžedija Dominka Zlatarića



UČITELJ, ORESTE, (PILADE), ELEKTRA
 
UČITELJ
 
     Sinu Agamemnona ki glava Grkom bi,
kad njih moć usiona trojansku vlas dobi;
     sad gledat možeš toj što s' vidit željan bil,
davnji je Argo ovoj, u ki si doć želil
     A to je kćere gaj Inaka staroga, 5
ka njekad na svit saj pritrpi zla mnoga,
     Oreste, a za tim polje je Ličeo toj,
boga, ki s nemilim vukovi bije boj;
     na lijevu stranu nas sveta je crkva toj,
zgrađena ka na čas Junoni bi slavnoj; 10
     i ovdi, prem gdje sad priđosmo, znaj da ti
Mičenu gledaš, grad svršeno bogati,
     i tvojijeh starijeh dvor ovi pun nesvijesti,
pun smrti, nerazbor u kom se namjesti,
     iz koga krijući izvedob tebe van, 15
od tvoje budući sestre mi ti pridan,
     kad t' ubjen otac bi, ter osta sirota,
nejakom da tebi ne skrate života.
     Prijav te sa mnome povedoh, ter shranih,
i s pomnjom veljome pjestovah i hranih, 20
     čim toli s godišti na jakos budeš prit,
da ćaćka tvoga ti možeš krv osvetit.
     Oreste, tim sade ovo ti ja velju,
i tebi, Pilade srčani prijatelju,
     da vam se svitovat potribno jes ured, 25
što ćemo poslovat, koji li slijedit red,
     jer ptice razbudi na pjesni sunčan zrak,
ter ih je čut svudi, ginući noćni mrak,
     i zvijezda kih biješe po nebu sa svijeh stran,
veće ni, stamnješe; osvanu bijeli dan. 30
     Prije dake neg čeljad po dvoru počne it,
na pospijeh ovdi sad htje'te se zgovorit:
     došli smo na misto gdi veće ni ckniti,
neg djelo prem isto najbrže stvoriti.

ORESTE

   Svijetlijem ti zlameni ti kažeš ne pristav, 35
moj dragi, proć meni tvu vjeru i lјubav.
   Kako kad konј bojni ostari, ne gubi
hrabrosti prednјijeh dni u prikoj pogubi,
   neg uši opravan visoko uzdrži,
i k boju pripravan svrće se i rži, 40
   tako ti vrijednosti pri ovoj potrjebi
od smijene mladosti uzdržiš u sebi;
   zoveš nas, i ne daš, da se već zaman ckni,
i prvi počinaš na pomoć bit meni.
   Zatoj ću t' otvorit svû misal, a u toj 45
ti pomno stoj zorit vaskolik govor moj,
   ter isprav' slobodno, ako t' se uzvidi
štogod čut nezgodno u mojoj besidi.
   U Delfu kad ja bik, od Feba iskah svit,
krvnikom kako bih mogal se osvetit, 50
   od kojih bi skončan roditeлj moj njekad,
ter odvit bi mi dan, ki ćeš ti slišat sad:
   da zatoj oružja ni vojske ne spravlјam,
neg da prem s himbom ja dostojnu smrt im dam.
   Tijem, kad taj odgovor prijasmo, nastoj ti 55
s prigodom u sij dvor koji čas uljesti,
   u hitru načinu viđ što se čini tuj,
a poslije istinu što vidiš nam kazuj.
   Nećete poznat moć, ni im ćeš na um prit,
gdi ćeš sid i star doć tač nakon vele lit. 60
   Reći ćeš, da na stan kralјevski k nјim pride,
od Fanotea poslan buduć iz Fočide,
   jer, kako možeš znat, meu nјimi odavna,
pokle se svrši rat, prijazan jes glavna.
   Skaži, da umro je Oreste smrti zlom, 65
i riječi tej tvoje potvrdi zakletvom:
   u igrah Pitonskih s koli se rvući,
nezgodom van iz nјih na tie pal budući.
   Ti im ćeš tako reć; mi ćemo u toj it,
Apolov svjet slideć, ćaćkov greb okropit, 70
   i posut zgor vlasmi, na glavi ke ću ustrić;
a potom opet mi budemo ovdi prić
   noseći mjeden sud a rukah, jur koji
znaš grmom odasvud zakriven gdi stoji,
   neka ih lažući budemo privarit, 75
očito kažući, što im će drago bit,
   da umrih nemilo i da je spraženo
na ognju me tilo i u prah satreno.
   Što će bit da mrtav u ričeh sad budu,
a da sam dilom zdrav ter slavu dobudu? 80
   Istinom, scijenim ja, da nije na saj svit
nijedna rič zla koja s koristi može bit;
   zašto znam da mnokrat i mudri činiše
na znanje družim dat ovakoj da umriše,
   a posli na stan svoj kad zdravi dođoše, 85
poveću čas za toj i hvalu stekoše.
   Tako prem ufam ja, kad se sad nedrazim
navijesti smrt moja, a pak živ priđu k njim,
   da im ću kako taj zvijezda izteć, ka pramen
pronosi ter gork vaj naviješta ne zlamen. 90
   Sad, rodni grade moj i gradski bogovi,
prim'te me, ter k mojoj pristan'te misli vi,
   učiniv, da srićan ovi mi put bude,
ter smirim ovi dan sve moje požude,
   i ti, o ćaćkova kućo, jer od višnjih 95
ponukan bogova cić tebe doći htih,
   da nečas tvoju strem. Nemojte, da s toga
s prirokom otidem iz mjesta ovoga,
   neg čin'te, da prijam bogactvo ćaćkovo,
i vladam njegov hram i carstvo njegovo. 100
   Toj dosta bud što rih. Pomnju ćeš ti stavit,
starče, što naredih da budeš opravit.
   Mi ćemo na grob poć, zašto je već vrime
ko čudnu ima moć nad stvarmi ljudskime.

ELEKTRA

   Vaj meni svih tuga pripunoj!

UČITELJ

                       Mni mi se, 105
da njeka od sluga unutra tuži se.

ORESTE

   Jeda je tužne glas Elektre? hoć da stat
budemo za mal čas plač ovi poslišat?

UČITELJ

   Ne, zašto najprije imaš toj svršiti,
Apolo što ti je naredil činiti. 110
   Toj našijeh svijeh stvari početak ima bit,
da ćaćkov grob z dari budemo pohodit;
   ter ćemo imat moć dobitje po tomu,
i hrabros i pomoć u djelu ovomu.

ELEKTRA
 
   O svjetlosti čista izbrana 115
ka dan stvaraš, kad istječeš,
i ti koje zemlju obtječeš,
povjetarce, sa svijeh strana,

   mnoge t' čuste moje cvile
i udorce mnoge, kojim 120
davam rane prsem mojim,
kad se noćne tme odile!

   Zač mrzeći odri znaju
od nevoljne kuće ove
srca moga zle jadove 125
s kim ja svu noć dragu traju;

   za nesrećnim pokle plačem
mojim ćaćkom koga u tuđem
kraju, u boju, u naj huđem
strahu ne ubi nitkor mačem, 130

   neg počinut kad scijenjaše,
kad u svoje dođe misto,
moja mati i Edžisto
hotim ljutu smrt mu daše.

   Ter, jak siječci hras rasiku, 135
kad otidu sjeć dubravu,
tač željezom njemu glavu
rasjekoše svukoliku.

   I nikoga nije meu svimi,
neg ja sama, da se boli, 140
dragi ćaćko, tužno toli
i nepravo gdi smrt primi.
 
   Kroz toj neću vik parjati
plač ni tužbe sej porazne,
dočim budem zvizde jasne 145
i bil ovi dan gledati.

   Kako slavic za drobnijemi
ptići koje zgubi uhilit,
ja ću tužeć gorko cvilit
prid vratmi ovim ćaćkovijemi. 150

   O pristrašni vrli stane
Perzefone i Plutona,
o Merkurio koga siona
moć obhodi mrtvijeh strane,

   i vi kćeri višnjih, slavne 155
Eumenide ke gledate
kad nepravo komu skrate
život ruke neispravne,

   i svijet onijen ki ne čtuju
skladne vjere ženitbene, 160
neg postelje zaručene
priljubovstvom ockvrnjuju,

   pomozite, hod'te moga
ćaćka zlu smrt osvetite,
i Oresta već pošljite 165
k meni brata pridragoga;

   jer podnosit sama veće
ovi poraz ja ne mogu,
ni tegotu ovu mnogu
od nevolje i nesreće. 170

KOR, ELEKTRA

(KOR)
 
   O kćeri, o kćeri, Elektra, matere
hude, ke nevjeri nî slike nigdjere,
   što sebe gubiš tač, za ćaćkom roneći
Agamemnonom plač, počinut ne hteći,
   koga je krvnica mati tva izdala, 175
i zlobna desnica nepravo skončala?
   Zlo svršil život svoj, tko skrati njemu dni!
ako je još ovoj podobno reć meni.

ELEKTRA
 
   O, ke ste od svitlih otaca rođene,
u tugah tješit zlih idete sad mene, 180
   mogu se ja stavit, znam, i toj razumim,
nu plača ustavit ni možem ni umim.
   Plakat ću na svakčas, i žalit ja moga,
pritužna moj vik vas, ćaćka nesrećnoga.
   Cić toga, o žene pridrage i mile, 185
koje ste sveđ mene srčano ljubile,
   tužnu me pustite neka se ja bolim,
u toj me smirite, velmi vas, jaoh! molim.

KOR
   Nikako suzami ćaćka ti na saj svit
ni s nijednim molbami veće neć povratit. 190
   Ako li s plačem tim uzgojiš žalosti
i nemir, sad s kojim nî mnoge naglosti,
   velmi će objačat i taku steć silu,
da skoro smrt će t' dat odveće nemilu;
   a nijedan odlog toj ne može t' tugam bit; 195
zač želiš tolikoj što nî moć pritrpit?

ELEKTRA
 
   Prem se taj reć prima pameti smamljene
od mrtvih ki ne ima roditelj spomene!
   Nu sa mnom sklada se žalosna taj ptica,
proljetnji koja se poklisar narica, 200
   ka opći žaliti u tužne glasove
tužnoga smrt Iti, ter Iti sveđ zove.
   Jaoh, plačna Nioba, scijenim te blaženu,
koli se podoba, z božicam takmenu,
   jer tebe budući prikril grob kameni, 205
jaoh, jaoh plačući pribivaš po sve dni.

KOR
 
   Ali se nî tebi, o kćerce ma, samoj
zgodila pod nebi nesreća i zlo toj,
   a s većom bolesti tuguješ neg ini,
koji su što i ti u vašoj općini, 210
   Krizotema žive, Ifjanasa i oni
ki s take protive skrovno suze roni.

ELEKTRA

   O srećni na saj svit Oreste brajene
koji ćeš primljen bit od grada Mičene,
   kad svital i slavan s veseljem zadosti 215
vratiš se k nam ki dan po božjoj milosti!
   Veće sam skončana njega ja čekajuć,
sirota neudana bez ploda dni trajuć;
   ter idem cvileći u suzah ovakoj,
nevolje trpeći, kojijem se ne zna broj. 220
   On za me ne haje; u zabit vrć obra
sva na svit jur ka je primil zla i dobra:
   jer koju meni on poruku vik posla,
ku taštu napokon ne nađoh ja dosla?
   Ovdi sveđ želi prit, i želeć zač neće 225
na taj se put spravit, da dođe k nam veće?

KOR
 
   Uzdaj se, kćerce, uzdaj. Velik je Bog ki zgar
sve vidi na svit saj i vlada svaku stvar.
   Pusti gnjiv njemu tvoj i srdžbe velike,
odveće ter nemoj navidit krvnike, 230
   i tuđer njih nesvijes u zabit ne htjej oć,
jer vrijeme hrlo jes i čudnu ima moć.
   Agamemnonov sin gdjegod će t' doć, ošad
Pastivni kraj Krisin gdi traje život sad;
   a oblas ka sudi u stranah pakljenijeh 235
činit će da hudi budu svoj platit grijeh.

ELEKTRA
 
   Nu velik dil stratih života dosle ja,
vesela a ne bih još s moga ufanja.
   Već mi nî trpit moć, bez ćaćka mrem moga,
i ne imam na pomoć od drazijeh nikoga; 240
   neg, kako tuđa stvar, u kući ćaćkovoj,
potrebna svijeh dobar, provodim život moj
   u ruhu nečasnu ovomu i sramnu,
i sijedam za praznu trpezu pritamnu.

KOR
 
   Hud ti glas bi oni došastja ćaćkova, 245
i zao t' se glas proni od ložja njegova;
   udaren iznenad želizom kada bi,
Himba biv svjetnik tad, Ljubav ga pogubi,
   prij' tegaj način prijek odrediv nemilo,
ili bog il' človjek svođaše toj dilo. 250

ELEKTRA
 
   Koli, jaoh! oni dan vrhu svih na svit saj
odveće jadovan osvanu za moj vaj;
   zla ti mi dođe noć, puna t' bi čemera
ki podnit nije moć, nemila večera,
   kad otac moj prija ljutu smrt od ruk zlih, 255
svu rados jer tad ja i život s njim zgubih.
   Ah, višnji bože moj! tvoja vlas velika
pošlji prav bič zatoj vrh ovijeh krvnika,
   čestite da sreće uživat ne budu,
pokle stvar odveće stvoriše prihudu. 260

KOR

   Oh, nemoj proklinat! Jeda li ti ne znaš,
ku domom za toj rat nepravo sveđ imaš?
   jer čim se proričeš nemirna u sebi,
nemilijeh potičeš na gork gnjiv proć tebi,
   ter patiš zla svaka. A dobro nije takoj 265
da išteš nejaka s jacijemi biti boj.

ELEKTRA:
 
     Evo sam silena oda zla velika,
znam, nije mi skrovena rasrgba ma prika
     i u vik neću moć u tuzi tač gorkoj
kletava ovijeh oć, dokli je život moj. 270
     Zašto ja, o drage, od koga na saj svit
da riječi ke blage uzbuđem vijek slišit?
     od koga koji bi nadaren zadosti
razumom zgar s nebi i pravom mudrosti?
     Zatoj me pustite da tužim po vas dan, 275
a tješit očtite, jer vam je sve zaman.
     Ja obrah da tužu u trudu stojeći,
i da vijek ne združu pokoja cvileći.

KOR:
 
     Nu sebi s tijem nemoj zla vrh zla stavlati,
za lubav t' pravim toj priverna jak mati. 280

ELEKTRA:

     Rec'te mi, zla moja ku mjeru imaju?
Pravo li jes, da ja za mrtvijeh ne haj u?
     Tko je tač na sviti nesvijestan, da toj mni?
Ne želim ja biti prid tacijem u scini.
     I, da bih još bila za dobra človika 285
udana, smirila ne bih se do vika,
     ni bih još pristala ovakoj cvileći,
ni tužbe parjala ćaćka tijem časteći;
     zač, ako mrtvi moj od svijeh se zabude,
ter krvnik za grijeh svoj pedjepsan ne bude; 290
     već neće nikoga zlo činit biti stid,
ni se će od boga imat strah u naprid.

KOR:

     Ovđi sam cić tebe, o kćerce pridraga,
i sama cić sebe došla ja jednaga.
     Ako je hud moj svit, što hoć ti, sve budi, 295
mi ćemo sve činit, što srce tve žudi.

ELEKTRA:
 
     Stid me je, pravo dim, gdi se vam, žene, mni,
odveće da tužim po način neredni;
nu mi je usilos ovakoj činiti.
Molim vas za milos hti'te mi prostiti. 300
Jer koja ne bi plač vrijedna kći ronila,
ćaćkove kad bi tač nevole vidila?
Kih ne vol vidim ja gdi se svečt prilaga,
ili je noć, il' dan sja, veće neg odlaga.
Najprvo, jaoh! mati ka me je rodila 305
čini mi kusati svako zlo nemila;
pak mi je sila stat s krvnici ćaćko vim,
i posluh još davat u mojoj kući riim;
ter što se pristoji za život moć shranit
u vlasti riih stoji i dat mi i branit. 310
Sto scijeniš pak, koli tužna sam viđeći
Egista na stoli ćaćkovu sjedeći?
i gdi je ćaćkove haline obukal,
i čtuje bogove gdi je smrt riemu dal?
Još vidim zlobu ovu kojoj nije prilika, 315
u odru ćaćkovu s materom krvnika:
materom pravedno ako se može zvat,
kad toli neredno hotje se s nim sastat;
i toli smina je s krvnikom budim steć,
da mirno đni traje pakla se ne bojeć, 320
neg se još ponosi, jak da je ka dila,
kojijem se čas prosi i hvala, stvorila;
ter, kad taj svane dan jadovni tolikoj,
u koji bi skončan s privarom ćaćko moj,
naredi tance igrat oni dan, i višriim 325
bogovom zvijeri klat, ki pomoć daše riim,
ter posvetilišta mjesečna jak pravi,
tač po.sva godišta čineći, nih slavi.
Ovo ja gledaje u dvoru uzdišem^
žalos me skončaje, ter tužna smrtno mrem? 330
i trgam sve vlase, i plačem od griiva
cić gozbe koja se ćaćkova naziva.
Skroveno toj činim za moju nevolu.
jer ne smijem prid inim ni plakat na volu,
koju stvar huleći mati taj privridna 335
psuje me, vapeći: „O. glavo navidna,
tebi li, reci mi, samoj smrt oca uze,
ter sama međ svimi prolijevaš tač suze?
Da bi se razmakla u trudu i do vik
dubovi od pakla ne dali t7 plaču lik !" 340
Tako t' me raspra via. A kad joj navijeste,
da se k nam pripravla ovdi doć Oreste,
k meni se obrati sva bijesna u taj čas
vikajuć: „Nijes7 li ti ovomu uzrok vas?
ni li tvoj ovo grih, vazela budući 345
iz ruka ti mojih Oresta krijući,
skroveno koga van ođpravi u tud kraj ?
Nu pedjeps dostojan imat ćeš, skoro, znaj".
Tač laje i viče, i kod ne steć na toj
oni ju potiče domaćin vrijedni svoj, 350
zled ka nas razčini, strašivac ki nigdar
bez ženske stvoril n! pomoći koju stvar.
Ja čekav Oresta da me nih slobodi,
duše mi već nesta u ovoj nezgodi;
jer čim on doći ckni, tašća sve ufanje 355
ko imam i sve dni ko će imat me stanje.
Za toj se razabrat u tugah ne mogu,
ni uvik mjesta dat, o drage, razlogu.
A ölovik ucvilen ki traje gorke dni
od zla je usilen da ne zna što čini. 360

KOR.

Jeli ovdi, htje7 mi rit, Egisto, ovi dan,
kad mož' tač besjedit, ali je gdigod van?

ELEKTRA.

Ne scijen'te da prid nim smjela bih ja ikad
ovdi doć, pravo dim, na selu on je sad.

KOR.

Bivši toj, ja ću moć slobodno štogod rit. 365

ELEKTRA.

Pošao je, tim što hoć možeš mi govorit.

KOR.

Evo te uprašam: hoće li t7 doći brat?
jer želim da toj znam, ali će tamo stat?

ELEKTRA.
Govori da će prit, a ništa ne opravja.
KOR.
I pockni tko stvorit ku mučnu stvar spravla 370
ELEKTRA.
Nu onda ja ne cknih, kad nemu dah pomoć.
KOR.
Hrabren je: on svojih, uzdaj se, neće oć.

ELEKTRA.

Uzdam se: da ni toj, bila bih jur mrtva.

KOR.

Veće rič reć nemoj, jer gre van sestra tva
Krisotema, od tijeh ka se je rodila 375
roditel od kijeh rođena s' ti bila;
a nosi darove koji se stavlaju
na mrtvih grobove, ter mrtvim pridaju.

KRISOTEMA, ELEKTRA, KOR.

(KRISOTEMA.)

Zač opet izašad, o sestro, vrata van,
tužiš se takoj sad i vapiš u zaman?
Ali ti ne čini još dugo vrijeme znat
da dobro taštoj ni pameti pogađat?
Ja, vjeruj, pozna vam u meni najbole,
kako se skončavam cić ove nevole
ter bih im po dilu, kad bih moć imala,
od srca nemilu omrazu skazala;
nu gdi me sad zbija zli vihar suprotiv,
imam se brodit ja korabli jedra sviv,
8b a tako ne ufat, ni zaman govorit,
da im ću tuge dat, pak ništa ne stvorit.
I ti čin' ovakoj, pravedno ako i ni
što pravlu ja, neg toj kako ti procijeni;
zašto taj ki živit slobodno hoće ima
poslušan u svem bit vladaocem svojima.

ELEKTRA:
 
     Velmi je stvar tužna, da oca. žabi vaš, 395
materi poslušna odveće čijem bivaš;
jer svjet ki dala si meni ti ovdi sad
vas od ne izlazi,' od tebe ne nikad.
Za toj vid, ali bit voliš ti bezumna,
ali oć u zabit pridrazijeli razumna. 400
Grovoriš lje meni, kad bi moć imala,
da bi gniv skroveni proć ovim skazala;
a gdje ja nastojim ćaćka sad osvetit,
ne kaniš ti k mojim na pomoć djeli prit,
neg jošte, koli mož\ nastojiš braniti 405
da tega ni ja još ne budem tvoriti.
Jeda tim zađosti, osven (sic) zla inoga,
ne kažeš Ijenosti i srca stran tvoga?
Molim te togaj rad, ali me nauči,
ali se ovdi sad od mene ti uči: 410
koje bik prijala blaženstvo na sviti
ako bih parjala ovi plač tvoriti?
Jeda sad ne živem ? Istinom nevolno,
nu dosta sa svijem tijem meni zadovolno:
s truda sam ja nima čineć čas mrtvomu, 415
ako je mrtvima ka pogođ u ovomu;
ti ričmi ođkrivaš njeki gniv proć ovim,
a djelom pribivaš s krvnici ćaćkovim.
Ne bih ja nikako mogla se vik snizit,
da nima prem tako podložna budem bit, 420
ni da bi još tvoje prinosil tko meni
raskoše, tač koje držiš ti u scjeni.
Tebi sva hrana taj obilna zađosti,
i dobra uživaj i svake radosti;
meni bud samo toj čim ću moć provesti 425
nesrićni život moj, ne želim tve česti.
I kad bi u tebi razložna svis bila,
ni sama već ne bi za ino marila.
Sad gdje kći možeš se dobroga oca rijet, .
matere zoveš se zle izvan svih na svijet. 430

ELEKTRA.

Za toj će množi bit, s razlogom ki budu
tebe zvat i soijenit odveće prinudu,
gdje mrtvu ćaćku tvom i dražim prijatelem
s tolicim neharstvom protivna s' tač u svem.

KOR.

Cić boga vlas ne daj srgbi da t' smeta svis, 435
razgovor jer će taj učinit vam koriš,
ako ne riČima daš posluh ti sada,
a ona tvojima svjeti se uzvlada.

KRISOTEMA.

O žene, ja ću vam istinu kazati.
Ne psovke veće sam obikla slišati, 440
i ne bih ovdi vik govorit s nom stala,
da rasap ne velik ne budem slišala,
koji će na silu u kratko činiti,
da tužbu nemilu već bude svršiti.

ELEKTRA.

Spovjed mi što je toj; zač ako budem čut 445
zlo gore neg je ovoj, a ja ću umuknut.
KB ISOTEMA.
Reć ti ću od toga sve što sam čula ja.
Ako ti već tvoga ne parjaš cvilenja,
tebe će oni van iz grada odpravit,
gdje ti se bijeli dan vik neće objavit, 450
gdje ćeš moć život vas uzdisat cvileći,
u vječnoj, daleč nas, tamnici stojeći.
Bludi se i nemoj u tuzi pak me klet
da t' nijesam rekla toj, ter imaj već pamet.

ELEKTRA.

Hoće li zaisto meni toj učinit? 455

KRISOTEMA.

Hoće, kom Egisto k nam ovdi bude prit.

ELEKTRA.

Da, neka najprječe cić toga on pride.

KRISOTEMA.

Zač, tužna, toj rede? što su tej beside?

ELEKTRA.

Da dođe, ako toj učinit što misli.

KRISOTEMA.

Ter žudiš poraz tvoj? Koje su toj misli? 460

ELEKTRA.

Mene već žela je, daleče od vas poć.

KRISOTEMA.

Ter ti se ne haje ovaki žitak oć?

ELEKTRA.

Jeda što provodim život pun radosti?

KRISOTEMA.

Da umiješ, pravo dim, vesel bi t' bio dosti.

ELEKTRA.
Nemoj me učiti da sam zla mojijemi. 465

KRISOTEMA.

Ne učim neg da ti pogađaš jačijemi.

ELEKTRA.

Vuhli im ti, zač ja neću taj slijedit put,

KRISOTEMA.

Ali se ne prija u nesvijes poginut»

ELEKTRA.

Potrjeba ako je na gorku još smrt prit,
na smrt prit lipo je za ćaćka osvetit. 470

KRISOTEMA.
 
Ali će prostiti ćaćko.

ELEKTRA.

Hud svjet je tvoj.

KRISOTEMA.

Ter me neć slišiti, ni prijat nauk moj?

ELEKTRA.

Ne, vjeruj, zač moj um toliko nezdrav ni.

KRISOTEMA.

Da ja ću slijedit drum gdi riješe poć meni.

ELEKTRA.

Kud si se spravila? gdje li ć s tom časti it? 475

KRISOTEMA.

Mati me posila ćaćkov grob okropit.

ELEKTRA.

Što praviš ? človiku na vidnom da šle toj?

KRISOTEMA.

Komu zda smrt priku, hćaše reć ovakoj.

ELEKTRA:

     Da tko je svjetnik bil i uzrok od toga?

KRISOTEMA:
 
     Ovo je, mnu, činil strah od sna njekoga. 480

ELEKTRA:
 
     O naši bogovi, pomoz'te daj sada!

KRISOTEMA:
 
     Jeda t; ne strah ovi ufanje koje zđa?

ELEKTRA:
 
     Skazat ću t' sve kada budeš san spovidit

KRISOTEMA:
     
     Malo je što t' sada od toga umijem rit.

ELEKTRA:

     To što znaš reci mi; zač jedna riö mnokrat
mogla je mnozimi i život i smrt dat.

KRISOTEMA:

     Ovoj sam slišila da ćaćka jur tvoga
ona je vidila također i moga,
jak da je na saj svijet opet se živ javil,
i stao se s nom opet kako je i prije bil;
ter žazal zlat po tom da je uzel, i u svoj
usadil svijetli dom zlamenje carsko toj,
koje on imaše u ruci onda kad
puku se kazaše, a Egist ima sad.
I žazal taj ženu i pusti granu van
ka sobom Mičenu sva pokri sa svijeh stran.
Ćula sam ja ovoj od tega ki vidi
i sliša nu, kad svoj Suncu san povidi.
Drugo ti reć ne vim. Mene je poslala
na ćaćkov grob s ovim buduć se pripala.

ELEKTRA:
 
Tako te po vik vas brani zla noć i dan,
bogova onijeh vlas, kim je trag naš pridan!
hotjej me sada čut, i čini što t; velim,
ter nemoj poginut nevidom veomi zlim;
jer, ako za moj svjet ne budeš sad hajat, 505
zaman se ć pak boljet u tuzi i kajat.
Na ćaćkov grob nemoj nikako za vas svit
u rukah, sestro, toj što nosiš ti ponit;
zašto se ne prima, buduć stvar neprava,
k ćaćku prit s častima, krvnica ke dava; 510
neg vrzi, toli noć, u zemlu zakopaj,
da ništor u vik doć ne bude na grob taj,
neka se blago toj skroveno tač busti
u zemli bude noj, kad ona duh pusti.
Jer ona da nije bezočna rođena 515
i ćudi zlobnije neg nijedna od žena,
ne bi vik onomu tej dare poslala,
nemilo tač komu život je skončala.
Razmisli malo ti, na ćaćkov grob da sad
poneseš tej časti, bili im on bil rad, 520
prikornu ki toli od ne je smrt podnil
i kako krvnik zli izrezan tužno bil;
i lute zle rane, na glavi ke primi,
bile su oprane vodami svetimi.
Jeda mni misal tva, da će tijem očistit 525
ona grijeh ubojstva? Toj nikad neće bit.
Cić toga parjaj toj, neg ustriz' vlasa zgar
na tvojoj i mojoj glavi, mao veomi dar!
11a nu sad moć drago ni, ter podaj ćaćku od nas
tih kosi pram tamni, i priprost sij pojas, 530
ter nica prostri se na zemlu, i cvileć
smileno moli se da ovdi priđe već
iz vječnih strana tijeh gdi sada pribiva,
za pomoć nas tužnijeh krvnikom protiva,
i da sin Oreste živ s jačim rukama 535
krvnike šatre te i spleše nogama.
Hegov grob neka mi možemo daj tada
s darovi dražijemi pohodit, neg sada.
I on se tim brine, kako se meni mni,
ter čini, da tej sne prihuđe ona sni. 540
Ti učin' ovuj stvar, sestro, ter procijeni,
da sama sebi har stvorićeš i meni,
i još najdražemu človiku, ćaćku dim
općenom našemu ki opći jur s mrtvim

KOR:

     Za milos i ljubav ona toj govori: 545
ako ti je razbor zdrav, o draga, tač stvori.

KRISOTEMA:
 
     Učinit ja ću toj, zaö ne imam otiti
proć stvari razložnoj nego ju sliditi.
     Tijem, pokle vidite da vas ću poslušat,
o drage, ne hti'te na znanje komu dat, 550
     jer, ako ču ikad za ovo što mati,
vaš bih svjet mogla sad u nečas prijati.

KOR:
 
     Ako tašta proročica
nijesam, i bez prave svisti,
evo koja hudijeh svisti 555
ovdi od pravde gre božica;
 
     ter pravedne noseć sile,
kćerce, ovdi bit će u kratko;
toj ufanje stekoh slatko,
čuvši od sna glase mile: 560
 
     jer osvetu parjat neće
grčki cesar ki te rodi,
ni toj gvozdje kim se zgodi,
da bi ubjen tužno odveće.

S množim nogam i rukami 565
doće iz strašnih, vječnih sini
strašna i železna Erini
pokrivena maglinami,

     za nać onu ka porazi
svoga druga u nesvijesti, 570
i za hudi taj sklad smesti,
ki prikorno s druzijem skrasi.

     Već svi naši i odviti
višnjih ne imu tomačenje,
ako noćno toj vidjenje 575
s radosti nam neće biti.

     O rvanje Pelopovo
davne i trudno s konji hrlim,
koli tugam ne umrlim
obnevolji mjesto ovo! 580

     Zašto, možem reć, odkola
uduši se Mirtio, koga
vrže u more bez razloga
iz kraljevskih zlatijeh kola,
 
     da još ovi dvor nigdjere 585
do današnji dan ne ostavi
prirok hudi i nepravi
i nevolje sve bez mjere.

KLITEMNESTRA, ELEKTRA, KOR.

(KLITEMNESTRA.)

Slobodu s' vazela, što vidu, mnogu ti,
kad si opet počela tudar se skitati, 590
Egista zašto ni u gradu, ki ne da
u tebi da bijesni nesvijes taj bez reda.
Jer ti on ne da it iz dvora da tvojih
ne budeš sramotit, govoreć zlo na nih.
Nije ga sad, cić toga od majke ni scjene; 595
još množim zla mnoga rekla si na mene:
da na svit ne imam ja ni od šta strah ni stid;
da je oblas zla moja i oštra zapovid;
da činim sveđ tebi nepravdu i tvojim.
A s mene t' vik ne bi nijedno zlo, pravo dim; 600
neg kad se prigodi, da me se napsuješ;
ter us toj kadgođi, što t' drago ni, čuješ.
A otac sved ti je na ustih. Inoga
meu nami vik nije razmirja van toga.
Jer ga ja pogubih s razlogom, ja to znam; 605
i uzrok toj da bih tajala jur ne imam.
Zač iiemu onada osveta pravedna
dostojnu smrt zada, ne istom ja jedna.
I da bi još znala što ti je razlog znat,
meni si imala proć nemu pomoć dat: 610
pokle taj ćaćko tvoj. za kojim sa svu moć
u tuzi velikoj tvoriš plač dan i noć.
sam među Grci svim nevojnu sestru tvu
htje zaklat i višnim prikazat u žrtvu;
jer on s ne trud tolik ni boles ne prija, 615
zamećuć flu, kolik rađaje podnih ja.
I kad bi bilo toj, cić koga, rec' mi sad;
život je uzeo noj? jeda ć rit Grka rad?
Cijeća nih nije imao meni kćer ubijat.
Ali je smrt joj dao, za bratu pomoć dat? 620
Nu kad on smije takoj meni kćer umorit,
ne imah li ja za toj osvetu jur stvorit?
Ali tad dvo'e diti Menelao ne imaše?
Nih bije.hu ubiti, a dijete oć naše,
kako sva čeda tijeh roditel za koje 625
sva ona množ našijeh vrviješe.put Troje.
Jedali kako strt djecu ku ja rodih
žudaše prijeka Smrt veće neg porod nih?
Ali se ne haja za djecu otac hud,
koju mu rodih ja za bratov hajuć trud. 630
Nije li toj od oca pritamna među inim,
pače stvor od zaoca? Ovako ja scinim.
Ovoga ti neć rit; nu ovo, znaj, mrtva
da može govorit, rekla bi sestra tva.
Tim nijesam ja mučna ni ću bit nikadar 635
s veseljem razlučna, jer stvorili taku stvar.
I ako na tvoj sud ne činim toj uprav,
budući odasvud sa mnome razlog prav,
otac je kriv tebi, pod' na n zlo govori,
jer zlobom sam sebi dozva zlo i stvori. 640

ELEKTRA:
 
Ne mož' se sad tužit, da sam ja počela
što psovat, ter toj rit da te sam navela.
Ako li ć dopuštat, ja ti ću naredno
za ćaćka odvit d i sestru zajedno.

KLITEMNESTRA:

     Govori! Da s' tako sveđ dobra, jak sade, 645
ne bi mi nikako vik bila s dosade.

ELEKTRA:

      Čuj, praviš da s' moga ubila ćaćka ti;
što grubše od toga mogla bi vik riti,
ili ga pogubi s razlogom, ili ne? '
Nu da toj krivo bi, sad ćeš čut od mene. 650
Zašto se ti vlada, kako te nauči
hud človik onada, s kim živit odluči.
Neka ti Dijana božica bude rit,
ka je sva jur dana po gorah lov lovit:
za ku stvar zategnut bi drago Grke noj, 655
da ne idu na svoj put, u luci Aulidskoj.
Ali ću t' sada ja vas uzrok kazati,
pokle se ne prija od ne toj slišati.
Govore ki znaju, da buduć njeki dan
otac moj u gaju, Dijanin ki je zvan, 660
da prid nim pobignu bilježan jelinak,
koga on dostignu tirajuć, i ubi pak;
praveći njeku rič oholu, cica ke
u srgbi posla bič božica na Grke:
zašto ih ustavi, neka joj za tuj zvijer 665
s kojom je rastavi, ubije otac kćer.
Tako stvar taj stoji. Inako ne bi moć,
ni domom, ni k Troji korablam otle poć.
Cić toga budući usijen on tada,
zaman se rvući, najposlije smrt joj zđa, 670
a ne toj brata cijeć. Još, da je riega dil,
kako ti hoćeš reć, taku stvar učinil;
jeda ga umorit za toj ti imaše?
Ki zakon na saj svit tuj ti vlas davaše?
nu se viđ, ako taj zakon ti postaviš, 675
da sebi žestok vaj i žalos ne spraviš;
zač bivši pristojno smrt smrti osvetit,
ti prva dostojno ubjena imaš bit.
Nu nemoj da meni odgovor budeš dat,
istine u kom ni, hteći se opravdat. 680
Ako ćeš, rec' mi ovoj: cić koga uzroka
provodiš život tvoj toli pun priroka,
ležeći huđomu človiku u krilu,
s kim ocu ti momu zada smrt nemilu ?
14b U grihu ter rađaš djecu s nim nepravu, 685
u koj se naslađaš, a goniš tja pravu.
Pohvalit tko će toj? ali ćeš ti reći,
da činiš sad takoj mrtvu kćer sveteći?
Sramotno to je rit, zač ni stvar podobna,
cić kćere oblubit krvnika prizlobna. 690
I zatoj vik ne daš, da te što svjetlijem,
neg uzmeš ter vikaš da mater ja psujem.
Zasve jer vidim ja očito, da si ti
ne mane gospoja nad nami, neg mati,
jer život gork imam, i svakčas velika 695
od tebe zla primam i tvoga človika.
I taj ki t' ruci van trudno je utekal,
Oreste nevolan, provodi život zal.
A općiš govorit, da hranim ja riega,
osvetu hteć tvorit od grijeha tvojega. 700
I tuj stvar učinit ne bih se ostala,
(ako ću uprav rit) da bih moć imala.
Cić toga da svak zna, spovijeđaj ti svuda,
da sam ja bezočna, zloreka, ter huda;
zašto se čudit ni, ako se nahodi 705
svako zlo u meni, pokle me ti rodi.

KOR:

Vidu je gdi mnogom srgbom. se zažari;
jeli toj s razlogom, ne vidim, da mari.

KLITEMNESTRA:

Kako mi tribuje već od sad s nom živit,
kad mater tač psuje divica mladih lit? 710
Jeda se vami mni, da bi nu stid bilo
učinit proć meni prem svako zlo dilo?
 
ELEKTRA:

Pače se u sebi svis moja tim stidi,
bud da se toj tebi nikako ne vidi.
I sasma dobro vim, da ovo velmi je 715
neredno što Činim i za me da nije;
ali me sili, znaj, da činim tako ja
nenavis tvoja taj, i dila zla tvoja;
zaö od svih kojino stidna su života,
uči se ne ino neg što je sramota. 720

KLITEMNESTRA.

Jeda te, nemila, silim ja i moje
riječi i ma dila govorit zlo koje?

ELEKTRA.

Ti praviš toj, ne ja, ka činiš tač stvorom,
ter tvoja činenja skladna su z govorom.

KLITEMNESTRA:

Tako mi Dijane, platićeš zaisto 725
riječi tej pogane, kom dođe Egisto.
 
ELEKTRA:
 
Nut' u ki zađe gniv! ne mož' me slišiti,
prvo mi dopustiv slobodu sve riti.

KLITEMNESTRA.
Slobodu t' dah sve reć, ter s dobrom kobi sad,
posvetilište neć da činim togaj rad? 730

ELEKTRA.

Dopuštam i pravim da budeš sve tvorit
što hoćeš, mirna s7 tim> veće rič neću rit.

KLITEMNESTRA.

Postavi na otar prid krala ovoga,
slugo ti, svetbe dar žita razlikoga,
koga ću molit ja, da sij strah, koji mi 735
nemilo dodija, s mene već odnimi.
0 Febo, komu ova zgrađena crkva bi,
15b čuj molbe milos tva, ke skrovno šlem k tebi,
zač nijesam međ drazijem, da možem sve riti,
da tajna moja smijem slobodno odkriti, 740
bivši ova nemila uza me, jer bi sad
neispravnim činila besjedam zvečat grad.
Zloba je velika, koja rtom oblada,
i nesvijes jezika grčega od jada.
Kako ti rečem ja, tako me i ti čuj : • 745
čini dva vidjenja ka vidih noć ovuj,
da mi se izroče ako dobro kobe:
toli zlo uzroče, protivnijeh da ukobe;
i ne daj, da mi ovoj bogactvo posvoji,
ako tko s himbom to] učinit nastoji. 750
da, dopust' meni ti sveđ carstvo i ovi dom
bez zledi vladati u zdravju mem dobrom;
i drage uživat prijatele slobodno,
s kijem toli pribivat meni je ugodno;
i z djecom zajedno trajat dni vesele, 755
koja mi zlo nijedno ne čine, ni žele.
Febo, toj uslišaj, čin' da te imamo
milosna, ter nam daj svijem što ti prašamo.
A ino što želim pokli ti jesi bog,
(zasve jer ne velim) znam doseć da si mog; 760
zašto je pravo rit, da ništor toli ni
skroveno, što vidit ne mogu zgar višni.

UČITELJ, KOR, KLITEMNESTRA, ELEKTRA.
 
(UČITELJ)
 
Edžista kralja dvor, o žene, jeli ovoj?

KOR.

Jes, goste, i razbor doseže uprav tvoj.

UČITELJ:

A sada kralica, kako mnim, jeli ovaj ? 765
Kažu toj' ne lica i ures carski taj.

KOR.

Jes; gledaš nu istu.

UČITELJ:
 
Kralice, dobar dan!
K tebi i Egistu od drazijeh grem poslan
s priglasjem veselim.

KLITEMNESTRA.

Taj mi je rič mila:
nu prvo znat želim, tko te ovdi posila? 770

UČITELJ:

Fanoteo fočenski. I glas je, imaš znat,
od mnoge scjene ki došao sam ovdi dat.

KLITEMNESTRA.
 
Što? goste, spovijedaj, zač bivši prišal k nam
od drazijeh, draga taj poruka bit će znam.

UČITELJ:
 
Oreste je umri, u kratko za reći. 775

ELEKTRA:
 
Jaoh tužna, mene strl dan je ovi mrzeći!

KLITEMNESTRA:

Što praviš, goste moj, što praviš? govori,
ne ntjej ti slišat toj što ova mrmori.

UČITELJ:

Oreste je umro, dim, kako ti rih i prije.

ELEKTRA:
 
Već tužna ja sa svim poginuh, mene nije. 780

KLITEMNESTRA:

Ti radi o tebi, a ti mi istinu
kaž', goste, što mu bi, kako li priminu?

UČITELJ:

Istinom, na toj sam i poslan ovdi bil,
i rij et ću sve što sam slišil ja i vidil.
Jer se on odpravi na pola taj ravna 785
kojijem se tač slavi Grrečija prislavna;
u delfskom rvanju ter igrah kteći bit.
Tuj prvom trčanju čuvši rok navijestit;
kad glasom visocim uzvjestnik vapeći
davaše zlamen svim, sred puka stojeći, 790
pristupi vas svijetal tač, da se čuđaše
svak velik ili mal, tko god ga viđaše.
I kako nad svijemi obličjem hvajen bi,
tad djeli vrijeđnijemi ostali] eh pridobi:
ter s časti dijeli se, kad prista već trčat, 795
i s darom, koji se dobitju opći dat.
I mnoga da t' reku u kratko, vik ne zrih
snage u človjeku, ni đila onacih.
Ter on sam darove prijal sve budući,
pokle sam dobi sve pet igar tekući; 800
vladaoci tad koje činiše ličiti
(običaj kako je) da budu tvoriti,
čestitijem ga zvahu: ovi je plemenom
iz Arga, pravlahu, Oreste imenom,
Agamemnona sin, ki vojsku tač vridnu 805
povesti ne bi lin pod Troju navidnu.
Tač ova prođe stvar. Nu kad se prigodi,
da komu višni zgar spravi zla kakodi,
ničija nije moć ni sila tolika,
ubignut da bi moć sud riegov do vika: 810
zašto on, drugi dan, kad konskom biješe rok
rvanju brzom dan, u sunčan prem istok,
iziđe na kolijeh s vitezi mnozijem van:
Akiv jedan od tijeh biješe, drugi Spartan,
iz Libije dva u toj rvanje vješta svijem, 815
17a peti sin biješe tvoj s bedevi tesalskijem,
šesti s Etolije s koni pazlatnimi (sic);
sedmi iz Manezije bi na broj meu nimi,
osmoga brojahu iz Enije, i pod nim
bijeli koni ržahu pripravni k igram tim, 820
pak vitez deveti iz Atene biše,
grada ki na svijeti bogovi zgradiše,
a desetim kolom Beoćanin vladaše.
I svaki nih na svom mjestu već čekaše,
mjestu ko tad biše podal mu sreće dar, 825
po kom ih ređiše vladaoci od igar.
Ter, kada slišiše mjedene trubje glas,
svi na dvor skočiše jednaga u taj čas.
Na korie vapeći, trčat ih nukahu,
a uzele držeći u rukah stresahu. 830
Tim kola skripaje sve pole samniješe,
a prah se dvizaje uzgori idiješe.
I svi se u jedno smiješali budući,
šibahu na jedno kone, tač tekući;
nastojeć svaki riih, da bi mu naprijed proć 835
i kola nazad svih i kone dalek oć.
A koni hrleći, svi potni dahtijehu
i pjene vrveći iz usti im idijehu:
tijem kola, još iste koriske se tuj sape
viđahu nečiste kud pjene tej kape.
Oreste krajnega stupa se držaše,
na blizu ter nega kola obraćaše,
bedevu desnomu svećt uzdu puštajuć
17b a uza n drugomu hitro ustezajuć.
I s cijelim koli tak svi dotle tekoše, 845
neg Enski koni pak uzde prikidoše,
ter plasi vladanje nad sobom ne čujuć,
jur šesto trčanje i sedmo svršujuć,
s koli se libitskim ndriše glavami,
i ovo prvi svim uzrok bi tugami. 850
Jer kolje sta jedno na drugo posrtat,
tere se neredno razbijat, privrtat.
Tuj raspa, nevole i mnoge žalosti
Krisevo sve pole bi puno radosti.
To mladac izbrani od Atene videć 855
kola van odstrani, i ne da konem teć,
po srijedi naglosti tej ošad i smeće,
kijeh svakčas silosti idijehu na veće.
Oreste zaisto tekući držaše
poslidne tad misto i dobit ufaše; 860
i tegaj viđivši, ki ostal sam biješe,
kone poplašivši, hrlo ga slidiješe.
Stiže ga, i pored tekuć s nim iđaše;
i ovi sad naprijed, sad oni prodaše.
I nebog, dim uprav, sva ina biješe već
tečenja svršil zdrav, na cijelih kolijeh steć;
kad se obraćaje plaho kor», livu tad
uzdu mu puštaje, udri o stup iznenađ;
tijem slomi pritužan vretena po sride
i ose, ter se van niz kola ukide. 870
I spiel se vas tvrdo uzdami budući,
18a koni ga zlosrdo podriješe tekući.
Kad mladca puk zgleđa na zemlu pasti tač,
za žalos uspreda i poče tvorit plač,
hrabrosti smišlaje tuj skazal ke je bil, 875
i posli tač da je nesrićno završil.
Potezan on čim bi po zemli, sad ruke,
sad noge dvigal bi uzgori od muke
Pak s trudom velicim kone utažiše
plemići, ki se s nim na kolijek tuj priše, 880
i nega u taj čas zdriješiše, nu zaman:
jer mrtav biješe i vas obranen sa svijeh stran.
U krvi tolikoj greznijaše vaskolik
da nijedan prijatel svoj poznal ga ne bi vik.
Ter velje budući tijelo toj stavi eno 885
na ogaii gorući i u prab satreno;
u mal sud postaviv Fočenski mještani
nose vam, navlas biv cić toga poslani,
neka bi u svojoj ukopan zemli bil.
I tako prođe toj, kako sam spovidil 890
što je trud spovijedat, a nam, ki tuj bismo,
bude zlo bi gledat neg igđar vidismo.
 
KLITEMNESTRA:
 
0 višni, što ću rit? jeli stvar dobra ovoj,
ali će zla prije bit? nu koriš jes u noj.
Lje sam, jaoh, u trudu, gdje istim zlom mojim 895
vidu ja da bludu život moj i gojim.

UČITELJ:

Čemu tač, gospoje, boliš se ovim ti?

KLITEMNESTRA:

Ah, goste, mučno je i trudno roditi.
Nije moć naviđjet rođenja našega,
da smo sva zla na svijet prijali od nega. 900
 
UČITELJ:
 
Da zaman došao sam, što mi je viditi.

KLITEMNESTRA:
 
Nijesi man došao k nam, kako mož' toj riti,
kad prišađ k nam đoni istin glas, da svršil
svoje dni jes oni, ki bi me duše dil,
ki prsi i hranu htje majke svoje oć, 905
u drugu ter stranu s tuđini živit poć?
1 pokle iz građa ovoga otiđe,
nigdje već od tada vidit me ne priđe,
neg za smrt očinu sveđer mi davaše
zlosrdo krivinu i vrlo prijećaše.
Zato ja pritužna u strahu takom stali,
da zaspat slatka sna nikadar ne mogah,
neg trajali predajuć život pun nesreće,
sveder se nadaj uć smrti zloj ođveće
Ovi se dan sa svim izbavih zla svega,
ter se već ne bojim ni ove ni nega;
zač ova, jadni crv, sa mnome živući
pijaše moju krv, žile mi grizući,
a sad mi daj neće nikijem moć poprijetit,
mirna ću tijem veće u srcu momu bit.

ELEKTRA.

Jaoh meni nevolnoj! sad žalit vrijeme jes,
Oreste dragi moj, nevolnu tvoju öes,
gdi život tvoj skrati gorka smrt i takoj
psuje te još mati. Nu jeli dobro toj ?

KLITEMNESTRA.

Istinom ni tebi, a riemu dobro je.

ELEKTRA.

Cuj, pravdo od nebi, nega, ki umro je!

KLITEMNESTRA.

Ona je slišala toj što je imala,
i tako stvorila kako sam prašala.

ELEKTRA.

Sto hoćeš, možeš rit, čestita s' zadosti.

KLITEMNESTRA.

S Orestom ti skratit hoć ove radosti?

ELEKTRA:

Svasma smo skončani od vrle mi česti,
tim u nas moći ni tvu rados čim smesti.

KLITEMNESTRA:
Da nije druga stvar, neg jezik što s' ovoj
utažil, velik dar dostojiš, goste moj.

UČITEL.
Da, poć ću veće ja, kad pridali dobar glas. 935
KX1TEMNESTRA.
Vjeruj, neć, jer moja ne bi toj bila čas,
ni bi čas još bila prijatela koji k nam
ovdi te posila, da te ja tač puštam.
Hod' sa mnom, a ovuj ostavi prid vrati,
da sebe bude tu] i brata plakati.
ELEKTRA.
Mnite li, velik plač da ova sad stvori
za sinom koga tač luta smrt umori,
i da ju ke za nim skončaju zle tuge?
Nu pođe čineć tim smijehe, jaoh! i ruge.
Vajmeh, oh jaoh meni odveće pritužnoj!
I vajmeh, lubleni Oreste, brace moj!
Ko li me pogubi svršeno smrt tvoja?
Ufanje zač ubi, kim istom živlah ja?
Jer mnah, živ da ćeš bit, i da ćeš k nam dosad,
smrt gdjegod osvetit ćaćkovu i moj jad. 950
Gdje da grem neboga ? jer ostali već sama
bez tebe i moga ćaćka, jaoh! s tugama.
Tribujej da ove nemile ja služim
krvnike ćaćkove, jadovnu t' čes družim.
Nu neću pribivat u dvoru već s nimi, 955
19b neg plačuć sveđer stat prid vrati ovimi,
i takoj primučna i tužna sirota,
s pridrazim razlučna, svršit dni života.
Ter komu od nih plač i evil moj dodije,
neka taj vazme mač, ter me nim ubije. 960
Da budem umriti velmi se veselim,
trud mi je živiti, već živit ne želim.




ELEKTRA, KOR, KLITEMNESTRA
 
ELEKTRA
 
     Čim budu mladci ovi opravit posal vas, 1605
o drage žene, vi mučite, molim vas.

KOR
 
     Ka je stvar? što čine?

ELEKTRA
 
                 Za ukop ona svoj
spravlja sud, a kod nje steć oni, paze toj.

KOR
 
     Da ovdi, na što sad ti nadvor iziđe?

ELEKTRA
 
Bljusti da iznenad Edžisto ne pride. 1610

KLITEMNESTRA
 
     Vajmeh, jaoh! jaoh meni! O kućo, sad drazijeh
u tebi ovdi ni, krvnika s' puna zlijeh.

ELEKTRA
 
     Čujte što upije njetko goru.

KOR
 
                              Čujem
podobno što nije, ter tužna strahom mrem.

KLITEMNESTRA
 
     Jaoh meni nevoljnoj! Edžisto, gdje si sad? 1615

ELEKTRA
 
I opet vika.
 
KLITEMNESTRA
 
                 Moj sinko, htjej boga rad
majci se smiliti!

ELEKTRA

                 Nu se ne smilova
vrh njega njekad ti, ni ćaćka nlegova.
 
KOR
 
     0 grade, o pleme nevoljno, ovi dan
rve te sa svijeme uredbe gnjiv silan. 1620

KLITEMNESTRA

Zlo ti sam, jaoh meni! ranjena!

ELEKTRA
 
                                  Ako mož',
udri opet, a ne ckni.

KLITEMNESTRA
 
                  Jaoh opet, gore još!
ELEKTRA
 
     Zajedno da bi toj Edžistu još bilo!

KOR
 
Zgađa se sad onoj što se je želilo.
     U grobu ki leže živu, jer velikom 1625
krvi se hotješe osvetit krvnikom,
     oni ki bili su ubjeni.

ELEKTRA
 
                          Nu ovih
evo van: krvi su polite ruke njih.
     Ja reći ne možem, brače, što se čini?

ORESTE
 
Sve dobro, ako prem Apolo laživ ni. 1630
     Izdahnu neboga. Parjaj strah, jer mati
veće zla nijednoga ne može t' zadati.

KOR
 
     Besjede ođite, Edžista ja vidim.

ELEKTRA
 
Nu tamo pođite, mladići, vi prid njim.
     Eto ga zlotvora prid vami. Velmi rad 1635
vraća se on zdvora.

KOR
 
                 Za vrata stan'te sad,
     da bi ste još ovoj što ostaje svršili
na volju kako toj što ste jur stvorili.

0RESTE
 
    Sve će bit kako hoć, ne brin' se veće tim.

ELEKTRA
 
Nu htijte hrlo poć.
 
ORESTE
 
                Evo ja odhodim. 1640
ELEKTRA
 
     A inim meni se brinuti sad prima
svim što sad ovdi se učinit još ima.
     Zašto će dobro hit, da budem ovomu
dvije riči slatke rit krvniku hudomu,
     po sebi neka tač nastupi iznenad 1645
na pravdu i na plač koji ga čeka sad.



EDŽISTO, ELEKTRA, KOR
 
EDŽISTO
 
     Jeda zna ka od vas, gdi se su sad dili
prijatelji ki su glas, kako čuh, donili,
     da je zlu smrt imal Oreste, budući
niz kola na tle pal u igrah tekući? 1650
     Ja prašam tebe ovoj, tebe ku do sada
minuto vrijeme toj sveđ nesvijes zla vlada.
     Mnim pomnu da imaš od toga mnogu ti,
ter, kako taj ka znaš, da mi ćeš kazati.

ELEKTRA
 
     Znam, jer zač stvar ne znam, ka se je zgodila 1655
onomu koga sam najveće llubila?

EDŽISTO
 
     Gdje su ovi? govori.

ELEKTRA
                         U veselju stoje
s prijatelicom gori.
 
EDŽISTO
 
                Prave li, da umro je?
ELEKTRA
 
     Ne samo riječima, da stvorom kažu toj.
 
EDŽISTO

Dakle ja očima gledat ću moć ovoj? 1660

ELEKTRA

     Moć, nu je stvar dosti nemila.

EDŽISTO

                                   Ti meni
naviještaš radosti, običaj što tva ni.

ELEKTRA
 
     Ako t' je rados toj, a ti se ć radovat.

EDŽISTO
 
Svak (pravlju ja ovoj) da muče bude stat,
     i da sva vrata sad stoje otvorena 1665
puku, ki zđrži grad Argo i Mičena,
     da je moć gledat svijem; jer, ako tko biješe
men njimi, ki taštijem ufanjem živiješe,
     kad mrča ugleda ovoga, da se sam
pod moju vlas prjeda, već nime da vladam, 1670
     da se već ne uznosi pod posluh živući,
neg moj bič podnosi, pedjepsan budući.

ELEKTRA
 
     I tako činim ja, zač nakon vele lit
počeh, biv mudrija, mogućih podnosit.

EDŽISTO

     Evo ja, o višnji, gledam stvar koja se 1675
zgodila nikad ni bez mnoge omraze;
     nu, jeli pravda zgar, prid kom ni moć uteć,
stvorila ovuj stvar, ne bih toj umil reć.
     Dvignite zastor vas s oči, da nad tijeme
poplačem koji čas rodjakom mrtvijeme. 1680

ORESTE
 
     Dvigni sam, imaš ti, a ne ja toj tvorit,
kad ga hoć gledati, i s njime govorit.
 
EDŽISTO

     Ja ću toj učinit, zač je tvoj svjet dobar.
Nu mi ti čini prit Klitemnestru ovdi zgar.

ORESTE
 
     Ovdi je žena taj kon tebe, nu za toj 1685
od inud ne čekaj.

EGTSTO
 
               Jaoh! meni! tko je ovoj?
ORESTE

     Od šta te bi toj strah? ne poznaš ovej sad?

EDŽISTO

Jaoh! u kih privarah nađoh se iznenad?

ORESTE
 
     Ali ti ne vidiš, jer od prij', jak s mrtvim
buduć živ besidiš?

EDŽISTO

                 Stavlam se riječmi tim. 1690
     Jaoh nevoljnu meni! I sumnjit ni o tom,
Oreste da ovi ni, ki govori sa mnom.

ORESTE
 
     Kako toj, da prorok izvršan ti bivši,
vara se ne mal rok poznat me ne uniivši?

EDŽISTO

     Poginuli tužan već, nu meni dajte vlas,
da istom budem reć dvije riječi, molim vas. 1695

ELEKTRA

     Ne daj mu, brače moj, da ništor govori,
cić boga učin' toj, ni tužbe da tvori.
     Jer koja može las človiku tužnu bit,
pocknivši kratak čas, kad ima dub pustit? 1700
     Neg brzo ubij ga, ubivši, kopcem kih
dostoji vrzi ga daleče od nas svih.
     Jer samo toj meni bit će lik najbolji
i pokoj žuđeni minutoj nevolji.

ORESTE
 
     Hrlo tuj uljezi; ni vrijeme besidit, 1705
odveće hud jesi, vrime t' je smrt vidit.

EDŽISTO

     Zač me s tom silosti u kuću sad vodiš?
čemu su tamnosti u ke me zavodiš?
     Ako si ispravan u tomu što tvoriš,
zač nijesi pripravan, da me ovdi umoriš? 1710

ORESTE
 
     Zapovijedat nemoj, neg bodi, jer ćeš ti
gdje ubjen otac moj od tebe bi, pasti.

EDŽISTO

     Trebuje svršeno, da vidi dom ovi
svako zlo suđeno krvi Pelopovi?

ORESTE
 
     Vidjeće zla tvoja, kako si zaslužil, 1715
prorok sam tomu ja.

EDŽISTO

                 Nije t' otac prorok bil.

ORESTE
 
     Stao si tuj razložit, ter naprijed ne ideš.
Hod'.

EDŽISTO

     Ti ćeš prvi it.

ORESTE
 
                 Trebuje da ti greš.

EGISTO
 
     Da ne bih utekal?

ORESTE
 
                 Pomnju ću još stavit,
razgovor da ni mal ne bude t' u čem bit; 1720
     neka t' se ljuća smrt i zla ne učine.
Pravo je hudijeh strt ki pravde ne scine;
     zač, kad bi svak za grih život svoj tač gubil,
ne bi svit tolicih napunjen zloba bil.



KOR

     O ATREOVO pleme! koli 1725
huda sreća tebe zbija;
nu sad ovijem djelom prija
tvu slobodu milu toli.



Izvor[уреди]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str. 5 - 68, Zagreb, 1899


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.