Dvoreći njeku vil jur mi se dotuži

Извор: Викизворник
Dvoreći njeku vil jur mi se dotuži
Писац: Nepoznati autor
756. pesma drugog dela Ranjinina zbornika.




Dvoreći njeku vil jur mi se dotuži,
   mnih prići u nje kril, htih da me sadruži:
dvorniji kad bih bil, služeći vili toj,
   ranil' bi svojom stril gorčije život moj.
Odlučih njeki dan poć služit gorsku vil, 5
   jeda bih tuj poznan i primljen u nje bil.
Priđoh lug u zelen iskati ovuj vil,
   eto lip mlad jelen priteče u moj kril.
"Hod' ta, - rih - jelinak, ja za te ne prašam;
   nî moj kril pelinak, da vas ja napasam. 10
Ja pitam gorsku vil ka s vami pribiva,
   s kom, prave, zora bil' i sunce isiva."
Zapješe još taj čas dva slavja iz luga,
   klikoše u glas vas onaj tuj dva druga.
Rih: "Nî mi kad slišat, er vašu ištem vil; 15
   gdi opći htil bih znat, da bih joj sluga bil."
Obidoh taj lug vas ištući ovuj vil,
   vapijah hip i čas: "Kamo se s', vilo, dil'?"
Nigdir ju ne pozrih, nigdir je ne bi čut:
   "Jeda je ovoj - rih - u družbi od košut?" 20
Po[d] dubkom u sjencu tuj trudan počeh cknit:
   "Protiva studencu - rih - žedna doće pit."
Kada je jur ne bi: "Vaj, - rekoh - Bože moj,
   jeda je na nebi ka ina družba njoj?
Ja gorske vile rad ostavih lipu vil, 25
   ter velmi tužna sad obiju rani stril!"
Nu grozno ucviljen tuj zaspah pod borkom,
   o[d] drazih odiljen žalosti prigorkom.
Ugledah eto vil s krilami od zlata,
   sletjela da bi bil' od anđel iz jata; 30
ljepšega pozora neg svitlo sunačce,
   er bi od mramora stopila srdačce.
"Što s' - reče - nagal tač, što hoćeš od mene?
   mori te, vidim, plač i želje ljuvene."

Putan:

Milosti tvoje rad, anđelska krunice, 35
   sliši me, molim sad prisvitlo tve lice.
Služih ja, gospoje, privirno njekoj vil,
   da bi me u moje pomilit tuge htil'.
Ne hoti onaj vil me službe da vidi,
   kako bi razlog htil prav človik ki slidi. 40
Rekoh sad poć služit u tvoje milosti,
   da bi mi ne tužit ljuvenom gorkosti;
tako me ć, gospoje, primiti na službu,
   da brime sve moje u tvu bih bil družbu.

Gorska vil:

Višnja je oblas toj moć služit gorsku vil, 45
   moć steći ures moj i priti u moj kril.
Ne išti na saj svit od mene ljubavi,
   na nebi moj se cvit uživa u slavi.
Pođ' sada ter služi koju si počel vil,
   jeda te sadruži i primi u svoj kril. 50
Znaš zakon vile te, ne htij joj sakrivit,
   neće ti srce tve uzaman ognivit.
Er prave, dobre vil nemilos nî takaj
   da ti će svojom stril dat vični trud i vaj.
Veselo služi njoj, kajat se nećeš, znaj, 55
   er te će u kril svoj primiti vila taj.

Putan:

Velika gospođe, a bi li ona htil'
   plač mene da ođe od ljute srca stril?
Tužil sam pri[d] tom vil srčanom bolesti,
   jeda bi ona htil' me tuge odnesti: 60
nikada onaj vil ne hti se umolit,
   da mi je hudom stril od srca ne bolit.
Suzama nju molim da bi se kad smilil',
   ma hoće da bolim vas život od nje stril.
Tako sam u tugah koje ti ne vim reć 65
   i hudih još mukah, er me ti primit neć.

Gorska vil:

I ti si nagal prem, strpi se njeki dan,
   ja s tobom zač ja grem, biti će način dan;
ja ću vil tuj ganut neka te pomili,
   da veće taj plač ljut tve srce ne cvili. 70
Tvoja je dobrota za ku se pristoji
   da te vil ljepota tve želje napoji.
Dobroj se volji daj, dobra ti hoće vil,
   pod moju vlas je, znaj, uzrasla u moj kril.
S neba je, scijeni se, take je naravi, 75
   blaženi taj ki se nje družbe dobavi.
Nisi ju poznal još koje je kriposti,
   ni toli brzo mož steći nje liposti.
U službi napriduj, neka t' se plata da,
   a žalos ohaj tuj i suze tej sada.80

Putan:

Danu ti, gospoje, pridaj me toj vili,
   jeda me u moje kad tuge pomili;
a ja ću za tuj vil ne branit života
   kojoj sam sluga bil, - zna tvoja dobrota.