Dobio sam list od cara moga
di me care u vojsku poziva,
pušku, sablju on meni dariva.
Četri lita i četiri zime,
to je meni za pasati[2] vrime. 5
Al su duge četiri godinice,
zbogom stoj mi, moja golubice.
Golubice, pruži ruke tvoje
da ne vene tužno srce moje.
Na to mu se mlada smilovala, 10
kitu mu je garofula dala.
„Drž' ga, dragi, nemoj ga lomiti,
jer ne vene ni zimi ni liti."
Garofule, lipo cviće moje,
da je meni imat sime tvoje, 15
ja bi' znala di bi' cvala mlada,
pod prozorom mila moga draga,
di se dragi svlači i oblači.
Garoful će onda mirisati,
onda će moj dragi uzdisati, 20
a uzdah će mija Bogu biti,
pa nas hoce obe sastaviti.
↑Zlarin, u travnju 1975. Kazivala Marija Dean, starica ad devedeset i tri godine. Zapisao Dušan Dean odnosno staricina kcerka Ljubica Dean, žena od šezdeset godina.
↑Od talijanske riječi passare proći, dakle to je vrijeme koje ću provesti u vojsci.
