Cviće brala u gori divojka,
Cviće brala, u gori zaspala.
Kad se ona od sna razabrala,
Onda sobom besidila mlada:
Da pit ne će vina crljenoga, 5
Ni ljubiti lišca junaškoga,
Niti jesti ovnovine mesa.
Misli mlada, nitko je ne sluša;
Al slušale dvi pašine sluge.
Pa su sluge paši povidile: 10
„O naš paša, mili gospodare!
Cviće brala u gori divojka,
Cviće brala, u gori zaspala.
Kad se ona od sna razabrala,
Onda sobom besidila mlada: 15
Da pit ne će vina crljenoga,
Ni ljubiti lišca junaškoga,
Niti jesti ovnovine mesa." —
— „„Jer istina, moje virne sluge?"" —
— „Istina je, paša, gospodare." — 20
— „„Da vam bora, do dvi sluge moje!
Vi hajdete u goru zelenu,
Uhvatite mlađahnu divojku!
Vežite joj naopako ruke;
Ne vežite svilom ni gajtanom, 25
Već vežite imbrišimom tankim,
Da joj ne bi prižuljalo ruke.
Doved'te je bilu dvoru mome!""
Kad su sluge pašu razumile,
Oni iđu u goru zelenu, 30
I nabave mlađahnu divojku.
Pa joj vežu ruke naopako.
Ne vežu ih svilom ni gajtanom.
Da joj ne bi ruke prižuljalo;
Nego vežu imbrišimom tankim, 35
I vode je paši gospodaru.
Pa je paša curi besidio:
„Je l’ istina, mlađahna divojko,
Je l’ istina, što mi sluge kažu?" —
— „„Jesti, paša, mili gospodare!"" — 40
Al joj veli paša gospodare:
„O divojko, draga dušo moja!
Bi l’ se mogla poturčiti mlada.
Pa mi biti u dvoru kaduna?" —
— „„Bome ne ću, paša gospodare! 45
Za te nisu sirote divojke,
Već su za te velike gospoje.
Men' je draže u gorici stati,
Nego u tvom dvoru bijelome.
Već te molim, paša gospodare, 50
Bi l’ me štogod moga' ugledati?""
A kad vidi paša gospodare,
On se maši u džep od dolame,
Izvadi joj od zlata jabuku,
U jabuci hiljadu dukata, 55
Pa je pusti u goru zelenu.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 4-6.
