L'jepa ti je Đurđevica Jele,
Još je bolja zova Vanđeljena!
U nje mlade, zove Vanđeljene,
B'jelo lice m'jendelovo cv'jeće,
Žute kose perje paunovo, 5
Crne oči dva draga kamena,
Sitni zubi dva niza bisera.
Prosio je Senjanine Ivo.
Ni ga htjela, ni je dala majka.
A red dođe mladu Vanđeljenu, 10
Red je dođe, da na vodu pođe.
Ne sm'je mlada ni na vodu hodit,
Jer joj se je zahvalio Ivo,
Da će joj se naljubiti lica,
Ako nikad, kad na vodu dođe. 15
Ma red dođe mladu Vanđeljenu,
Red je dođe, da na vodu pođe,
Pa je nevi svojoj govorila:
„Nevo moja, Đurđevice Jele,
Zajimlji mi tvoje ruho tanko, 20
A na ruke dvanes' prstenaka;
Red me dođe, da na vodu pođem,
A ja ne sm'jem ni na vodu hodit
Od mladoga Senjanin Ivana,
Koji me je u majke prosio; 25
Ne htjedoh ga, nit mi dade majka."
Kad je neva svoja razumjela,
Svoje tanko zajimava ruho,
A na ruke dvanes' prstenaka;
Pođe mlada na vodu studenu. 30
Kad je došla na vodu studenu,
To se Ivo pokraj vode šeta,
Te je njojzi Ivo govorio:
„Zdravo bila, Đurđevice Jele!
Gdje je tvoja zova Vanđeljena, 35
Al umrla, al se poboljela?"
Pa je njemu ona govorila:
„Zdravo bio, Senjanine Ivo!
Moja mlada zova Vanđeljena
Nit umrla, nit se poboljela, 40
Neg red dođe mene Đurđevicu,
Red me dođe, da na vodu pođem."
Kad je mlada zahitila vode,
Pođe mlada dvoru bijelome.
U to doba čoban od ovaca, 45
Božiju mu pomoc nazivao:
„Bog na pomoć, Senjanine Ivo!"
— „„Zdravo bio, čoban od ovaca!""
— „Koga čekaš na vodi studenoj?"
Govori mu Seljanine Ivo: 50
„Ovdi čekam mladu Vanđeljenu,
Koju jesam u majke prosio;
Ni me htjela, ni je dala majka,
Ma ću joj se naljubiti lisca,
Ako nikad, kad na vodu dođe." 55
Govori mu čoban od ovaca:
„Lud ti li si, Senjanine Ivo!
Sad je bila mlada Vanđeljena,
Sad je bila na vodi studenoj!
Nije ono Đurđevica Jele, 60
Neg je ono mlada Vanđeljena."
Kad to čuo Senjanine Ivo,
Udrio se rukom po koljenu.
Kako se je lako udario,
Tri mu svite na koljenu pukle, 65
I živo mu srce propuknulo.
Baldo Glavić, str. 4371. Marija Peš na Šipanu čula od Nike
Nikoline Beline iz Prožure.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 24-26.
