Ulico široka, vele si mi duga!
Vele si mi duga, pobija me tuga!
Pobija me tuga, obajde me žalost,
Da kako mi vene, ova moja mladost;
Tužna mladost moja, svaki dan na manje 5
Kako letna trava, ka se srpom žanje.
Ne žanje se trava, neg se žanje žito.
Služil sam te lipo, kadi mi je mito?
Ne bi me platilo tvoga oca blago,
Tvoga oca blago, ni majčina dota, 10
Kako bi platila ta tvoja lipota.
Aj te tvoji vlasi, puna jih je glava!
Tvoje vedro čelo s vlasi natkriveno,
Kako ravno polje s travom obrašćeno;
Te tvoje očice, kad me pogledaju, 15
Sve slatko veselje momu srcu daju!
Te tvoje obraze lipo su složene,
Kako da su percem na kartu ložene,
A te tvoje lišca vazda su rumene,
Kako i jabuke kada su crljene; 20
A ta tvoj nosićac, med lišca posajen
Kako i Lušinj grad s merlići ograjen!
A te tvoje usta, kada sprogovore,
Kako da se vrata od raja otvore;
Te tvoje zubići lipo redom stoje, 25
Kako i oblaci kada snegom sole;
Te tvoje usnice kako koral gore,
Prebili vratić tvoj, na kom je znamenje,
Pristal bi ga biser i drago kamenje!
