Diklicu poziram meu nami u koli

Извор: Викизворник
Diklicu poziram meu nami u koli
Писац: Nepoznati autor
570. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Diklicu poziram meu nami u koli
   ka nosi u svem sram gizdav ter oholi;
u nje su kosice kakono od zlata,
   svila je krunice, sve cvitje da cvata;
ispod njih puštala dva tanka pramena, 5
   hitro ih zavila, zlatom su predena.
Okom jo' leti stril, rado t' ga jes prijat,
   ima t' ga oni dil tko ga umi rastajat.
Meni sve odsijeva i gorku sunačcu,
   pjesancu svu spijeva u svakom tanačcu. 10
Izvila je bijeli vrat, na kom je zlamen'je
   prisušan gojtan zlat i drago kamen'je.
Uresa je gizdava meju sve diklice,
   s njom bo je sva slava za drago nje lice.
Pravo je slaviti izvrsne ljeposti 15
   i hvalu staviti i spunit milosti.
Ova je sva slava, za ovu gospoju
   dostojna i prava u pjesnih ke poju.