Diklicu poziram meu nami u koli
ka nosi u svem sram gizdav ter oholi;
u nje su kosice kakono od zlata,
svila je krunice, sve cvitje da cvata;
ispod njih puštala dva tanka pramena, 5
hitro ih zavila, zlatom su predena.
Okom jo' leti stril, rado t' ga jes prijat,
ima t' ga oni dil tko ga umi rastajat.
Meni sve odsijeva i gorku sunačcu,
pjesancu svu spijeva u svakom tanačcu. 10
Izvila je bijeli vrat, na kom je zlamen'je
prisušan gojtan zlat i drago kamen'je.
Uresa je gizdava meju sve diklice,
s njom bo je sva slava za drago nje lice.
Pravo je slaviti izvrsne ljeposti 15
i hvalu staviti i spunit milosti.
Ova je sva slava, za ovu gospoju
dostojna i prava u pjesnih ke poju.
