Di si moja primila mi dušo
za onu jubav što san s tobon kuša,
činit ćeš me lipo ukopati,
da mi tilo u vodi ne pati
garofalom me ti nakiti cvitom. 5
Ja umirem, a ti se ne brineš,
a kad budeš u crkvu hoditi
drugama ćeš svojim govoriti:
"Druge moje krive ste mi dosti,
ovde ležu moga draga kosti, 10
oni mladić ki me dobro htiše
odi leži, ne diže se više."
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXI No. 1, 1993., str. 7-8.