ČINJEN'JE PRVO
PRIKAZANJE PRVO
BAN HRVOJE I JERINA
HRVOJE:
Znaš Jerina moja mila, 85
ka si uresom tve lijeposti
srce moje osvojila
sred najprve još mladosti,
da cijeć naše te ljubavi,
koju svak čas brijeme uzmnaža, 90
od istijeh si oči u glavi
i od života meni draža:
tijem pokli smo mi na sami,
da ne može čut nitkore
ove koje među nami 95
provodimo razgovore,
na uzdano ću sada tebi
misli otajne moje odkriti;
nu mi je pomoć tvoja trijebi,
da ih budem ispuniti. 100
JERINA:
Zapovijedaj svijetli bane;
za sve male me su moći,
cijeć mladosti tve izbrane
pripravna sam svuda poći:
davno ti sam zapisala 105
moju službu, mladost moju,
i tebi se darovala,
izabrani moj pokoju.
HRVOJE:
Znam, da je ljubav tva velika;
vele veća nu će biti, 110
kad ljubjena ljubovnika
vjerno uzbudeš poslužiti.
JERINA:
Ja sam tvoja službenica,
ti gospodar srca moga:
sve što je jaka ma desnica 115
mnom se služi cijeća toga.
HRVOJE:
I sa više biće jaka,
ako uzhoćeš ma ljubavi:
onomu su laka svaka,
sa svijem srcem tko se stavi.
I da poznaš želje moje:
znam da je vjerna tva družica
hrabrenoga kralja Ostoje
obljubjena kći Danica.
JERINA:
Diklica je lijepa mene
za dvorkinju svoju obrala,
šnje dobrote ne izrečene,
ne er ja sam dostojala.
HRVOJE:
Ona je sada u proliću
prvijeh ljeta, i nje dika 130
prosi slična svomu biću
plemenita vjerenika.
JERINA:
Prosi, u to te sud ne vara,
i srećan je taj na svitu,
koga bitje odgovara 135
na diklicu plemenitu.
HRVOJE:
Izvan mene nitko ini
od gospocke krvi odi
ne plemenu, nje visini
priličan se ne nahodi. 140
JERINA:
Tko inako da ti more,
kraljeviću dragi, rijeti?
i tko na tvoje jes govore
s razlogom se jaki oprijeti?
HRVOJE:
Pošlo sam ju radi toga
u nje ćaćka ja prositi:
scijenim, i ne bez razloga,
zet ugodan njemu biti.
JERINA:
Izvrsne su tve požude;
ali ko ću ja podnijeti, 150
da te uživat druga bude
izvan mene na sem svijeti?
Ja sam tebi dar najveći,
čas u ruke moju dala
(u kojoj bih bila srneći 155
kad kraljica toj bi znala!);
a da sada ostavljena,
u žalosti, u nemiru,
ko plav s kraja odsječena,
na tvoju se bolim viru? 160
Ovako ćeš i Danicu,
kad ispuniš želje ognjene,
i svaku inu ljubovnicu
ostaviti kako i mene.
HRVOJE:
Šnjom se je združit ma požuda, 165
ne er mi je draga i mila,
bivši sva ma ti razbluda
i meni uprav omilila,
neg da moju čas i scijenu
utemeljim s ovom virom, 170
i prid kraljem vlas stečenu
uživati budem s mirom.
Za ovijem će se lasno zgodit,
ne imajući kralj sinova,
da kraljevsku krunu rodit 175
brzo mi će smrt njegova
S mojom srećom i tva sreća
tada će se uzvisiti:
ti najdraža, ti najveća
prida mnom ćeš, dušo, biti. 180
Samo u riječi, samo imenom,
vjerenik se ne ću zvati,
ali u djelijeh s mnogom cijenom
tebe ljubit i gledati.
Za ovi uzrok, ma ljubjena, 185
srčano se tebi molju,
da ne samo utažena
smiriš sumnje, ke te kolju,
neg da budeš postaviti
svu moć tvoju, da Danica 190
obeća se meni biti
izabrana vjerenica.
Od najdražih ona tebe
dvorkinjica drži u broju,
s toga ovake u potrebe 195
ne krati mi pomoć tvoju.
Nauka ti ne ću dati,
bivši puna ti bistrine,
kako se imaš tu vladati,
koje držat š njom načine 200
Samo da tve nastojanje,
kako ufam, pomno bude,
imam krepko prem ufanje
doć na svrhu me požude.
Kada se ona lasno odkrije, 205
za smiriti moju želju,
scijenim, ko ti rekoh prije,
drag bit i nje roditelju.
U tvom znanju i hitrini
stoji koriš moja i slava; 210
za draga se vele čini,
i svoj isti život dava.
JERINA:
Pusti molbe, ne naprijeda,
ljubovniče moj primili,
vilovita tva besjeda 215
srce moje ljubko sili.
Za sve s mojom mnogom mukom
obitam ti pomnju moju;
do brzo ćeš tegnut rukom,
kako ljubim slavu tvoju. 220
Ja ću tebe poslužiti
sa svom snagom i pameti,
nu hoću li srećna biti,
to ne umijem tebi rijeti.
HRVOJE:
Hvala, slatka ma radosti, 225
sad mi si uprav mila i draga:
gdi je izvrsnos tve kriposti,
tu će i sreća biti blaga.
Nu, što sreća činit ima,
gdi sja svjetlost moga imena, 230
s plemenitijem pradjedima,
s mnozijem blagom sadružena?
Tijem se dijelim, a ti ostani,
i u kraljevske pođi dvore;
ne moj, dušo, stat zamani, 235
daj mi brze odgovore.
JERINA:
Pođi s bogom, svijetli bane,
brzo se opet k meni vrati,
ja ću za te s moje strane
sve što uzmogu nastojati. 240
