Dalmacija lipe cure daje,
navlastito šibenske države,
ponajbolje u Zlarinu jesu,
po šes' dana crnu zemlju tresu,
sedmi danak one se narešu, 5
na njima su prebili fuštani,
sve kambrice i madrepulani,
a na glavi šudari od tula,
to je, pobro, u Zlarinu sku1a,
u ušima rećine od zlata, 10
što joj vise do po bila vrata,
a po grlu lašći se ogrica,
na ogrici svilna kurdelica,
a na njima burić' od škrleta,
to je, pobre, starinska adeta, 15
a za pasom šµdar od krmeža,
ko gabija[2] od brika Ingleža,
oko pasa štametna kanica,
a na nogan bičve od bumbaka,
još ko tome žuti postolići 20
i na njima crveni gropići.[3]
Nareši se i u crkvu pojde,
a kad mlada mimo momka projde,
ko da vitar iz sivera dojde,
pak ne gleda popa ni oltara, 25
neg po crikvi mlađana junaka,
kojega bi za se odabrala
i njegovu mladost uživala.
↑ Zlarin, 22. IX. 1955. Kazivala Antula Acalin rod. Kordić, rođena 1875. u Zlarinu. Ibid., broj pjesme 15.
Varijante: ovaj je umotvor inačica pjesme br. 14. i pjesme br. 15. u ovom našem izboru.
