Ciganski lijek za bolnu kadunu
Star se ženi efendi-kadija
Mladom kadom od dvades' godina,
Kad se kada kraj kadije nađe,
Do brzo joj nije mio bio.
Pa se kada pokajala mlada; 5
Stade radit da starca pogubi.
A on starac kadu milovao,
I za nju bi oba oka dao.
Mlada kada drugoga iznađe,
A za starca ne će ni da znade, 10
Nego leže u meke dušeke,
Brez nevolje bolesna se kaže.
Starac srca puno milostiva,
Pa je pita, šta će učiniti,
Koga žell privesti u dvore: 15
Jal medika[1], jali bajalicu?
Mlada kada njemu lagovala:
„Starče ago, efendi-kadija!
U dvor b'jeli ne vodi nikoga,
Ni medika niti bajalicu! 20
Šta će medik, šta će bajalica?
Bajalice kučke lajavice,
A medici naši prevarnici;
One baju, dok im ludi daju,
Ovi l'ječe, da sebe izl'ječe 25
Od nemile od boli gladinje,
A za nas im briga nikakova!
Nego starče, efendi-kadija,
Da ti podješ za gore na vode,
Da bi hladne vodice donio; 30
Da s' umijem i vode napijem,
Čini mi se, da ću preboljeti."
A da vidiš efendi-kadije!
Svoju kadu odviše miluje;
Bio bi joj oči poklonio, 35
Gdje li ne bi vodice donio!
Pa prihiti v'jedro okovano,
Uputi se, da ide na vode.
Od dvora se odmaknuo largo,
Kad evo mu nenadana druga 40
Prama njemu nasred puta druma,
Pravo glavom momak ciganine,
Gdjeno vuče vreću ćumurine[2]!
Reče cigo: „Kuda ideš, starče?"
Reče starac: „Za goru na vodu. 45
Pobolje se stopanica[3] moja.
Pa ću don'jet vode iza gore,
Eda bi joj štogod bilo bolje!"
Govori mu monče ciganine:
„Vrat' se, starče, a ne gubi glave! 50
To li podješ za goru na vodu,
A hvati te mrkla sutorina
Blizu gore ukraj hladne vode,
Izać' će ti iz gore zvjerenje,
Zaklat će te u zo čas za tebe! 55
Neg se vrati, i poslušaj mene!
Ne boluje stopanica tvoja,
Nego ona iznađe drugoga;
Zato te je na vodu poslala,
Da te gorsko izjede zvjerenje. 60
Pa ćeš vidjet, kada dvoru dođeš.
Da ćeš naći uza nju drugoga.
Kad dođemo blizu dvora tvoga,
Izvalit ću ovo ćumurine,
A u vreću uvalit ću tebe, 65
Pitat konak u tvoje ljubovce.
Da me gdjegod pusti u ognjište.
Pa ćeš vidjet ti tvoju ljubovcu,
Šta ce zborit, šta li će govorit!"
Kad to čuje efendi-kadija, 70
A što kaže crni ciganine
Ispod one vreće ćumurine,
S njime se je na se[4] uzvrnuo.
Kad dođoše blizu dvora b'jela,
Da ko vidi crna ciganina, 75
Gdje iz vreće ćumur izvadio,
U vreću je starca uvalio.
Pa on ode na vrata od dvora,
A na vratu tegli vrećetinu;
Pa zadrma na vratima alkom. 80
A kade se sa pendžera glasi;
Dobar večer njojzi nazivao:
„Večer dobar, od dvora gospođo!
Bi li mene na konak primila,
I uz mene moju vrećetinu, 85
Baš ako ćeš u ognjište tvoje?"
Srećan bio crni ciganine,
Gdjeno kade sađe niz skaline.
Na dvoru je otvorila vrata,
I ovako njemu besjedila: 90
„Hoću bolan, crni ciganine!
Primit ću te u svoje ognjište."
Uđe cigo, nosi vrećetinu,
A u vreći efendi-kadiju.
Blizu vrata skine vreću s vrata, 95
Noge svio, blizu vatre sio.
Pa se grije i na brke smije,
I s kadijom tiho razgovara.
A kad kade večera lijepo,
Evo ti je kuli niz skaline 100
U ognjište k crnom ciganinu;
Stade kade, pa njega navađa:
„Da-nu momak, crni ciganine!
Jesi l' kader[5] uz gusle pjevati?
Da-nu bolan, popjevaj malahno!" 105
Govori joj crni ciganine:
„Kader jesam i umijem pjevat,
Al si bogme u dvoru ovome
Ti večeras gospodja banica;
Red bi bio, da prva zapjevaš. 110
Kad ti prva, i ja ću za tobom!"
Kad ga mlada razumjela kada,
Zapjevala, te je govorila:
„Da ti kažem, momak ciganine,
Pjesmu moju, što ću zapjevati! 115
Ja imala vojna i nevojna!
Poslala ga za goru na vodu.
Da mi hladne donese vodice.
Al evo je nojca preklopila;
Nema moga vojna i nevojna. 120
Sam Bog znade, hoće li i doći.
Ako vojno dođe, ol' ne dođe,
Eto tamo, sve mi jedno biva;
Ja za njega nista i ne hajem,
Er ja imam vojna i drugoga; 125
Starca hranim, gdje i pašče britvu[6]."
Kad to čuje monče ciganine,
Javorove gusle prihitio.
Pa zapjeva pjesmu na cigansku:
„A čuješ li, vrećetino moja, 130
Što govori bolesnica tvoja?
Pa izađi, vrećetino moja,
Tebe čeka bolesnica tvoja.
A prihvati drenovaču moju.
Pa izl'ječi bolesnicu tvoju!" 135
Kad to čuje efendi-kadija,
Iz vreće se na noge skočio.
Pa uzimlje tešku drenovaču,
Stade biti bolesnicu svoju.
Da joj bolnu izl'ječi nevolju. 140
Liječi je efendi-kadija,
A drži je momak ciganine.
L'ječeći je starac s' umorio,
Toljagom joj rebra prebrojio.
Tad pokupi ćumur ciganine; 145
Daruje ga efendi-kadija,
Dade njemu stotinu cekina:
„Na ti, cigo, pa se napi' vina!"
Primi pare crni ciganine,
Al on vreće ostaviti ne će, 150
Nego ćumur na se naprtio.
Pa besjedi efendi-kadiji:
„Hvala tebi, dobar gospodare!
Eto sam te l'ječit naučio,
Pa ti l'ječi, a l'jeka ne štedi, 155
Samo gledaj, da tebe ne l'ječe!"
Baldo Glavić, str. 3869.
Kazivala Anica Begin iz Luke na Šipanu,
a naučila od Šćepana Ozimice također Šipanjca.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
