Pije vino kita Cetinjana,
Na Cetini na vodici hladnoj;
Služi jim ga Cetinjka divojka.
Svakom mlada čašu nalivala,
I svak joj se u nidarce maše. 5
Al besidi Cetinjka divojka:
„Sebi ruke, braća Cetinjani!
Ako svima mogu biti sluga,
Al ne mogu svima virna ljuba,
Već jednomu najmlajem junaku, 10
Po imenu Ivi Grloviću,
Oli njemu, ol onom junaku,
Ki je kadar vodu priplivati."
Kad to reče Cetinjka divojka,
Svi junaci mukom umukoše, 15
I u zemlju oči oboriše.
Ali ne hti Ive dite mlado,
Već se skače na noge lagane,
Pa se baca u Cetinu vodu.
Kad je doša' u po vode ladne. 20
On 'no viče iza svega glasa:
„U pomoć mi, braćo Cetinjani!"
Svi junaci mukom zamuknuli,
Crne oči k zemlji oborili,
Ali ne će Cetinjka divojka, 25
Već zavraća krila do kolina,
I rukave do bilih lakata.
Kad ju vidi Ive Grloviću,
On 'no viče iza svega glasa:
„Nije triba, Cetinjka divojko! 30
Već ja kušam braću Cetinjane:
Kad bi meni do potribe bilo,
Bi li meni u pomoći bili."
Jakov Čuka, br. 27. Sa Debelog Otoka; kazivala
čobanica Matija Šešelja.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 100-101.
