Budi majka lipu Mandalinu:
„Ustan' Mande materino zlato,
pri' dvorom ti turski bubanj buba,
bubanj buba a svirale svire,
da probudu tebe Mandalinu!" 5
Kroz san čula lipa Mandalina,
kroz san čula, kroz san besidila,
skočila se u košulji tankoj,
biži Mande uz to polje ravno
a za njome tursko momče mlado, 10
stigne Mandu nasrid polja ravna,
vata Mandu za bijele ruke
i meće je za konja uza se
i vodi je u robje prokleto.
Devet godin robjinica stala, 15
sve je devet za majkom jadala,
a desetu za milm i dragim.
Desetu je pobignula Manda
i otide staroj majci svojoj.
Kad je došla u dvoru materi 20
poseta se u komori gornjoj
i resi se štogod bolje more,
ne hti u platno neg u suho zlato
i uzimlje vidro okovano
i otide za goru na vodu, 25
tut na vodi svojeg nađe dragog.
Bozju mu je pomoc nazivala,
lipšje joj je odvraćao zdravlje:
„Da si zdravo turska robjinice,
stani, dušo, da ti ljubim lice!" 30
Ali mu je mlada besidila:
„Karat će me stara majka moja,
dasam puno na vodici stala."
„„Ne boj mi se, draga dušo moja,
ja eu tebe naučiti lipo: 35
lagati ćeš staroj majci tvojoj
da ti se je vidro rasušilo,
čekala si dok se potopilo,
da ti se je voda pomutila,
čekala si dok se izbistrila."" 40
↑„Zora dalmatinska", godina III, 1846, br. 24, str. 198. Primjedba objavljivačeva uz ovu pjesmu glasi: "Ova pesma biše lani, u našu Zoru dali ni bez glave ni bez repa." Varijante: za drugi dio primjera našeg izbora pogledaj u zbirci "Ljuba Ivanova", Split 1969, pjesmu br. 183. kao i njezine inačice koje nanizah na str. 301-302.
