Braća sestri puno dobra tili,
kud hodili, sobon je vodili,
a ka' su se braća oženili
slebrene su nože pozlatili,
svojon sestri nože darovali. 5
Kad to vidi Mitrovićna mlada,
ona ide u đardine svoje
i izguli ružicu rumenu,
onda grede Mitru na livadu:
„Bora tebi, Mitre dušo moja, 10
što t' ućini nevirnica sele:
izguli ti ružicu rumenu!"
„„Neka guli, virna jubo moja,
ona je je mlada gojila.""
I to jon se vrlo na ža dalo, 15
onda grede u štaliju konjsku
pa zakoje konja i sokola
(sdkol jon se dugo otimao),
p' onda pojde Mitru na livadu:
„Bora tobi, Mitre, dušo moja, 20
šta t’ učine ncvirnica sele:
izguli ti ružicu rumenu,
a sad zakla konja i sokola!"
„„Neka koje, vina jubo moja,
ja ću kupit konja i sokola, 25
ali neću virnu selu moju!""
Kađ to čuje Mitrovićna mlada,
od bisa se sve oko nje smrači,
p' ona pojde u gornje komore
i zakoje sina jedinoga, 30
pa se vrati Mitru na livadu:
„Bora tebi, Mitre dušo moja,
što t' učini nevirnica sele:
zakoje ti sina jedinoga!"
To se Mitru vrlo na ža dalo 35
i on pojde u gornje komore,
tud mu sele na dušeku spava,
milo mu je od sna probuditi.
Kad se mlada od sna probudila,
'na upita svog rojenog brajna: 40
„Što ti cviliš, moj rojeni brajne,
koja ti je golema nevoja?"
„„Kako neću, virna sele moja:
izguli mi ružicu rumenu,
zakoje mi konja i sokola, 45
a sad evo sina jedinoga!""
„Nisan, brajne, vira ti je moja,
ako li mi ti virovat nećeš,
vodi mene puton na raskrižje,
pa me sici na četiri kusa, 50
pa me visi o četiri duba!"
Ka' to čuje Mitre, dobar junak,
on je vodi puton na raskrižje,
pa je siče na četiri kusa
i visi je o četiri duba, 55
ma di jon jc glava odletila,
node se je crikva sagradila.
Razboli se Mitrovićna mlada,
bol boluje devet godin dana,
a desetu Mitra dozavala: 60
„Boru tebi, Mitre dušo moja,
nosl mene na put od raskrižja,
di je crikva svete Barbarine,
onde ću se mlada pomoliti,
čini mi se da ću ozdraviti!" 65
Kad su došli crikvi Barbarinskoj,
progovara Mitrovićna mlada:
„Barbarina, pravedna si bila,
ja izguli ružicu rumenu,
ja zaklala konja i sokola, 70
ja ubila sina jedinoga.
Pravedna si, Barbarina, bilat!"
To izusti i dušicu pusti.
Ka' to vidi Mitre, dobar junak,
lipo jon je grobje iskopao, 75
al zemja je ni podnosit mogla
i zemja je vanka izbacila,
ka' to vidi Mitre, dobar junak,
on je meće u jezero sinjo,
ni ono je ni podnosit moglo, 80
jezero je vanka izbacilo.
Ka' to vidi Mitre, dobar junak,
on je stavja u goru zelenu,
da je jidu zmije i gavrani
i ostala po gori zvirija. 85
MJESTO ZAPISA, KAZIVAČI, ZAPISIVAČI I VARIJANTE PJESAMA[уреди]
Br. 12. Nerežišća, 18. VI 1967. Kazivala Katica Raković r. Jurišić, rođ. 1888. u Nerežišćima. Zapisao O. Delorko. Broj preuzete pjesme je 41.
Varijante (publicirane): Vuk, knj. II, br. pj. 5 (Srbija); D. S. Karaman, Marjanska vila itd., pj. na str. 89-91. Božja pravda (Split); Matičin publicirani zbornik, knj. I (urednici Broz i Bosanac), br. pj. 41 (Blagaj;). 42 (okolica Trogira), 43 (Kreševo, Bosna); isti zbornik. knj. V (urednik N. Andrić), br. pj. 76 (Sarajevo), br. 200 (Lastovo) i O. Delorko, Ljuba Ivanova itd.. br. pj. 38 (Poljica. otok Hvar).
Varijante (rukopisne): M. Ostojić, Narodne pjesme I itd., br. pj. 116 (Selca); D. C. Rihtman, Muzički folklor otoka Brača itd.. br. pj. 37 (Nerežišća), fragment.
Napomcna: U uvodu svoje netom navedene zbirke Ljuba Ivanova na str. XXXI (u bilješci pod crtom br. 20) naveo sam još rukopisnih varijanata koje sam zapisao mahom u Dalmaciji i to u Zlarinu, Tijesnome (otok Murter), na otoku Žirju (Šibenski arhipelag), na otoku Šolti (Grohote), u Lovornom (Konavli), Čibači (Župa Dubrovaćka), Stonu (Dubrovačko primorje) te u Igranima (Makarsko primorje). I urednicj I knjige Mntičina publicirana zbornika Ivan Broz i Stjepan Bosanac naveli su na str. 544—555 čitav niz rukopisnih varijanata toga motiva.
