Bisernica4/SKAZANJE DRUGO

Извор: Викизворник
Bisernica
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE ČETVRTO-SKAZANJE DRUGO




                 SKAZANJE DRUGO

                  BISERNICA, DUNAJKA I DVORKINJICE

BISERNICA:
 
     O ljubjene me družice,
ke gledane jeste od mene,
kako drage me sesstrice, 1760
jedne od majke porodjene,
     eto je veće ukazala
zora svijetu lijepos svoju
s vijencem rusa, ke je ubrala
u rajskomu perivoju. 1765
     Za glasnicom svojom eto
poče i žarko sunce sjati,
da kroz pogled drag i svijeto
nebo i zemlju svu pozlati.
     Tim se veće put našega 1770
perivoja uputimo,
ponosita dana о vega
igre lijepe da pazimo.
     Od korabalj i od zvijeri
kad potjera dospjet bude, 1775
i vi lijepoj u potjeri
sprav'te tančac pun razblude,
     neka lijepa Captislava
bude i dragi moj vidjeti,
kо njihova nami slava 1780
najveće je na pameti.
 
DUNAJKA:

     Razložno je, o kraljice,
da častimo dana ovoga
mi tve drage dvorkinjice,
tvoga draga ljubjenoga, 1785
     i da veću neg sve ostale
ukažemo čas i slavu,
pjevajući tvoje hvale
i hrabrenu Captislavu.
     Za tač slavnijeh vjerenica, 1790
kijeh je hvala svud velika,
od budimskijeh svijeh diklica
neizmjerna se prosi dika.
     Ne za drugo zora bijela
lijepa ovako hot je iziti, 1795
i došastje tač vesela
dana nami objaviti,
     nego da vas dvije kraljice,
dvije zemaljske zore uživa,
kijeh ponosno svijetlo lice 1800
i ljepota suncu odsiva,
     navlastito tve lijeposti,
о gospođe naša izbrana,
gdi sve rajske izvrsnosti
združila je narav znana. 1805
     U bisernoj Kamenici
vedre kuće ti hranjena,
kо si biser u prilici,
biserna si tako imena.
     Nu, što ti je ures vječni, 1810
pridobivaš biser pravi
kroz drag biser ne izrečeni
dobrostive tve naravi.
     Tim od tvoga Vladimira
ti ljubjena veomi jesi, 1815
koga srećna tvoja vira
uzdigla je do nebesi.

Ovdi se čuje glas vilini, gdje pjeva ovu stancu, koja slijedi.
 
     Hodi, hodi
u slobodi,
draga, gdi tvoj drag te zove, 1820
na vesela
slatka djela,
na razblude, na celove,
na ljuvene čestitosti.
 
DUNAJKA:

     Ali do čim putom gremo 1825
u perivoj naš uresni,
koje su ovo ke čujemo
pune uresa slatke pjesni?
 
Glas vilinji slijedi:

     Lijepo ti je,
drago ti je, 1830
kad dva mlada zaljubjeni
sva čestita
vode lila
u veselju sjedinjeni,
u raskošah, u radosti. 1835
     Čestita je,
blažena je,
i dostoji vječnu diku,
ona vila,
ka je mila 1840
kraljevskonm ljubovniku,
ki je stravjen s nje lijeposti.
     Hodi, hodi
u slobodi,
draga, gdi tvoj drag te zove 1845
na vesela
slatka djela,
na razblude, na celove,
na ljuvene čestitosti.
 
BISERNICA:

     Zanijele su sasma mene 1850
ove pjesni ponosite,
za slušat ih, me jubjene,
ovdi tančac izvedite.

Ovdi tanac vodi se; glas vilinji.
 
     Hodi hodi
u slobodi i. t. d. 1855
     O vile čestite,
gizdavom na licu
ke rusu nosite
i bijelu ružicu,
     ne mojte dni gubit, 1860
ne mojte bit lijene
s druzijem se zaljubit,
od kijeh ste ljubjene.
     Ljubiti je stvar prava,
i nije od više, 1865
srce vam tko dava,
tko za vas uzdiše.
     Zvijer se ima zvati
ne ljudske naravi,
ka ne će da vrati 1870
na ljubav ljubavi.
     Hodi, hodi
u slobodi i. t. d.
     A ka je spoznana
blaga diklica, 1875
dostoji bit zvana
nebeska božica.
     Da bude sve steći
ljubavi, ke žudi,
sve danke vodeći 1880
u vječnoj razbludi,
     uživat se ne kaj
ka može na svitu:
ljuveni slatki raj
u bitju čestitu. 1885
     Čas, kripos, poštenje,
tašta su imena;
najljepše živjenje
rados je ljuvena.
     Hodi, hodi 1890
u slobodi i. t. d.
 
DUNAJKA:

     Pakljene su ovo svijesti;
strah me, da ovdi varka nije;
uklonimo se, nije nam cknjeti,
od skrovene cvijetjem zmije. 1895
     Ali koja od onuda
zla nakazan k nami teče?
tatarhan je gusa huda,
bjež'mo, družbo, tja daleče.
 
DVORKINJICE:

     Na kraljíců našu stavi 1900
silne ruke gusar kleti;
gdi ste Ugri, gdi ste Slavi?
tecite je njemu oteti.
 
DUNAJKA:

     Tec'mo ureda teške i prike
ove zgode kralju riti, 1905
neka vodi sve bojnike,
da silnika zla uhiti.
     Ko će u gnevu bit ognjenu,
kad začuje glas nemio,
da mu je kćercu obljubjenu 1910
hudi Oritrijes ugrabio.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.