SKAZANJE TREĆE
VILOZMAJ I BISERNICA
VILOZMAJ:
Čuo si, kralju plemeniti,
razlog, za ki nije trijebi 1515
oružanom rukom tebi
Bisernicu osvojiti.
Sada slušaj, s kom hitrosti
pod bojnome tvom prilikom
ja ću činit s tvojom dikom 1520
da si gospar nje liposti.
Isti obraz, iste kose,
iste oklope tve gvozdene,
od tebe se koji nose,
i urese tej zlacene, 1525
vilovite kroz načine
pritvoritću na me i stavit,
i kraljevske tve vedrine
u pravom se licu objavit;
ter kada se spravi otiti 1530
u kraljevske perivoje,
dvorkinjice vodeć svoje,
za igre bojne s njim paziti,
pun junačke oholasti
u te obraćen ja ću tade 1535
lijepu diklu iz nenade
među drugam nje popasti,
sred ognjenijeh tere kola
donijetću je tvoje u ruke,
da ljuvene smiriš muke 1540
i plam tvoga srca ohola.
Svak će scijenit, da je oteta
od viteške tve desnice,
prid kojome gredu nice
sva junaštva svega svijeta. 1545
Tač ne samo steći ti ćeš
slavnu lijepos i gizdavu,
nego jošte veću slavu
tezijem djelom dobiti ćeš.
Po svijeh zemljah pjevaće se, 1550
kо ti tvojom sam desnicom
među vojskom neizbrojnom
žudjene si steko urese.
U boj među vitezove
s tvojom bratjom ti ne izlazi, 1555
neg s visoke tvrđe pazi
s njim hitrine moje ove.
Svu bi spravu ištetio,
de se vladat hoć' inako,
ni bi srce tvoje jako 1560
s drazijem plijenom vik smirio.
ORITRIJES:
Ja se tažim,[1] pokli tako
imam steći vil gizdavu;
ali u zo čas po tvu glavu,
ako bude bit inako. 1565
Imaj pomnju, da me dike
tezijem djelom ne pogubiš,
i koliko život ljubiš,
ne osramoti me prilike.
Tom u ruke dođe moje 1570
plemenita dikla mlada,
sve Slovine s Ugrim tada
na silne ću pozvat boje,
i s oružjem sam braniti
ovdi bojnoj na poljani, 1575
da nije nitko mene vani
nje dostojan mogo biti.
Kad viteškom mojom moći
sve nje obrane pridobudem,
svijem umrlijem hoću ljudem 1580
pod nebesom vrha doći.
Na kraljestva sva kolika
iz tatarskijeh strana obilnijeh
dva krat pecat tisuć silnijeh
izvesti ću ja konjika; 1585
ter gdi uzvodim me bojnike,
i razapnem me šatore,
prikriti ću polja i gore,
zemlje ogolit, ispit rike
Svijet neka se vas saj stresa 1590
i u mraznomu strahu trne,
gdi god strašna vlas nasrne
tatarhana Oritrijesa.
Ne ckni, ne stoj zaman veće,
žudjenu mi vil dovedi, 1595
pod ke same zapovijedi
sve podlagam moje sreće.
VILOZMAJ:
Sjutra, tom dan zabijeli se,
bitće s tobom dikla mlada,
i da počnem moju sada 1600
spravu, odovle odijeli se.
ORITRIJES:
Poć ću, nu ti opet velim:
kolik ljubiš moje dike,
vilinjima tezijem djelim
ne obruži me prilike. 1605
