Ajmeh, ča htîše izreći

Извор: Викизворник
Ajmeh, ča htîše izreći
Писац: Nepoznati autor
769. pesma drugog dela Ranjinina zbornika.




Ajmeh, ča htîše izreći
   gizdavo pogledan'je
   na trudno odjeljen'je
               moje gospoje?
Ajmeh, tuj srce moje 5
   nje liče bilo užeže,
   [s] sobom ga ter odnese
               u pozrjen'je.
Ajmeh, na nje cviljen'je,
   ke suze biše nu š njom, 10
   po bijelu ličcu da svom
               tač ronjahu.
Ajmeh, nu tač tecijehu
   po prseh nje pribilih.
   Oh, koli drago primih 15
               toj sužen'je.
Ajmeh, čudno tužen'je,
   oh, slatko poziran'je,
   aj, gorko nu uzdihan'je
               ko činjaše. 20
Ajmeh, kad mi pravljaše:
   "U miru sad ostani,
   nu er bit ne mogu s vami,
               bolim se kruto."
Ajmeh, sad cvilim krosto, 25
   ajmeh, ter ondaj vidih,
   ajmeh, da malo ne umrih
               prid nje lipos.
Ajmeh, kada nje svitlos
   od mene hoti otiti, 30
   ter mene hti viditi
               toli milo.
Ajmeh, nje ličce bilo
   kad k meni tuj izide,
   duša mi ončas pride 35
               na moje usti.
Ajmeh, to li dopusti
   da duša na toj pride,
   od mene srce da ide
               vapijući. 40
Krostoj sada cvileći
   odlučih ja umriti,
   na sviti ne živiti
               bez moje vile.
Ajmeh, što htje nu izreći? 45
   Ajmeh, ličce nje moje
   srdačce tuj užeže
               [moje gospoje.]