Đurđevići grad gradili,[1]
Na tom gradu troja vrata
I na vrata vamak sidi,
Vamak sidi, vamka prosi.
Koja vrata od istoka, 5
Na ta vrata žito voze,
I na vrata vamak sidi,
Vamak sidi, vamka prosi:
»Dajte mene miru žita.«
Al govore Đurđevići: 10
»Ne damo ti miru žita,
Već ti damo oku žita.
To će tebe dosta biti,
Dosta biti i ostati.«
Đurđevići grad gradili, 15
Na tom gradu troja vrata
I na vrata vamak sidi,
Vamak sidi, vamka prosi.
Koja vrata od planine,
Na ta vrata vino voze, 20
I na vrata vamak sidi,
Vamak sidi, vamka prosi:
»Dajte mene akov vina.«
Al govore Đurđevići:
»Ne damo ti akov vina, 25
Već ti damo kupu vina.
To će tebe dosta biti,
Dosta biti i ostati.«
Đurđevići grad gradili,
Na tom gradu troja vrata 30
I na vrata vamak sidi,
Vamak sidi, vamka prosi.
Koja vrata sa zapada,
Na ta vrata mome nose,
I na vrata vamak sidi, 35
Vamak sidi, vamka prosi:
»Dajte mene malu momu.«
Al govore Đlurđevići:
»Ne damo ti malu momu,
Već ti damo momin prsten. 40
To će tebe dosta biti,
Dosta biti i ostati.«
„Zbomik za narodni život i običaje Južnih Slavena". Jug. Akademija. Zagreb, 1933., XIX/1, str. 181-196, Joca Ćosić, »Narodne pjesme (Rekaš u Rumunjskoj)-Prvo kolo., pesma br. 1. str.181.
