ZAČINKA V
GODIŠNICAM
Babka u bijeloj pocjelici
vodi kolo po ulici.
U tem kolu Anka bosa
i š njom Kate kukonosa,
i starka je još Pavica 5
i Stanula grbavica.
Anuhla ih gleda iz strane,
sviri u surlu od fontane;
Lucija se bani i kreće
i nogami uz gunj meće, 10
a prkrnjača prc-Tomuša
s Prijekoga ih gleda i sluša.
Kolovođa dočim gazi,
padoše joj puni špazi;
uzeše se njom rugati, 15
ona im roge omicati
veleći im: „Ja sam vila
scijenjena od svijeh vazda bila:
mene hodža jes dvorio
i za ljubi svû prosio." 20
Dočim mlade one igraju,
ovu pjesan začinaju:
„Od Grbave mi smo ulice
glasovite godišnicе;
zasve da smo bagurave, 25
ohole smo sasma glave.
Ako nam se vino brani,
svaka sobom tikvu hrani,
što paljavâc prikupimo,
na čem vina mi kupimo. 30
Što smo tuste pak mahače,
komin dava nam harače:
bolji bokun, pretlje želje
naš je pokoj i veselje.
Mi smo kutli bez ručice 35
i pokrivci od skrinjice;
mi smo ništa svi ujedno,
zavičimo svi zajedno:
„Badanj juhe, tovar mesa —
u svemu smo za ničesa!"40