Vozila se šajka mala barka,
puna šajka mladih divojaka,
pa popuhnu povjetar od mora,
pa privrnu šajku malu barku,
tone šajka u dubinu mora, 5
sve divojke na kraj isplivale,
samo nije Janica divojka,
ona viče iz dubine mora:
„Ko bi mene mladu škapulao,
dala bi mu svoje lice ljubit!" 10
Kad to čuje Ivane čobane,
on se svlači do tanke košulje,
pa on skače u dubine mora
i izvadi Janicu divojku:
„Daj, Janice, što si obećala!" 15
„„Šta san tebi mlada obećala?""
„Da’š mi dati bilo iice ljubit!"
„„Vidit će nas sa mora ribari.""
„Nemoj, Jano, veselje mi kratit!"
Olinko Delorko, O nekolikim inačicama poznate hrvatske romance "Vozila se šajka mala barka", Zbornik za narodni život i običaje, Knj. 42. (1964), str. 82.
„Slučajni zapisi pojedinaca". 1953. Rukopisna zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Broj zbirke: 134, br. pjesme: 11.
