Beg Jovanbeg ode niz Cetinu,
Niz Mletake kupiti dukate;
Tamo bio devet godin’ danah.
Njemu ljuba sitnu knjigu piše:
„Hajde, Jovo, dvoru bijelome, 5
Jer se hoću mlada udavati,
Za tvog pobru čelebiu Ristu,
U čaršiu, za dućan komšiu.“
Kad je Jovi knjiga bila došla,
Viđe Jovo, šta mu knjiga kaže; 10
Ode Jovo dvoru bijelome.
Kad je došo dvoru bijelome,
On se penje kuli na pendžere:
„Otvor’ vrata, Jovanbegovice!
Evo došo čelebia Risto, 15
Da te vodi dvoru bijelome.“
Al govori Jovanbegovica:
„Hajd’ otolen, ćelebia Risto!
Doma mi je Jovanbega ćorda,
Tebi Boga i vjeru zadajem, 20
Snjome ću ti ja odsjeći glavu.“
Al govori beže Jovanbeže:
„Ovo nije čelebia Risto,
Otvor’ vrata, vierna ljubo moja!
Tvoj je Jovo došo iz Mletakah; — 25
Daj mi ljubo štogod večerati.“
Iznosi mu Jovanbegovica
Crna hljeba i luka bijela:
„Jedi Jovo, jela te nevolja!
Što sam jela devet godin’ danah,
Luka jela i tebe čekala.“ 30
Bosanski prijatelj, saderžavajući potriebite koristne i zabavne stvari. Urednik: I. F. Jukić Banjalučanin. Svezak III, Izdat troškom Matice Ilirske, u Zagrebu, Berzotiskom Antuna Jakića, 1861., str. 109.
