Kad mletačke plavi,
Sve same galije,
Doplove d’ Omišlja,
Izkrca se četa,
Da pozove kneza, 5
Našega Ivana,
Na velo veselje,
Ko će njemu dati
Na svojih galijah.
Kad su oni bili 10
Rujna vinca pili,
Otploviše s knezom
Priko creskog mora
I Velemi Vrati!
Kad to biše kneže 15
Gorko opazio,
Da nevirom Mlečić
Grdo ga prevari,
Za Glavinom krikne:
„Aj turne moj lipi, 20
Lipi ter prostrani,
Kako sam te lipo,
Lipo sagradio,
A sada ne smijem
Blizu tebe priti. 25
Komu te ostavljam!
Ostavljam te ptici,
Ptici lastavici,
Ka će letnim danom
Nad tobom letiti, 30
Meni tužan spomen
A svitu paklensku
Neviru tužiti!“