Tripče de Utolče/Drugi čin
| ←Tripče de Utolče | Tripče de Utolče Писац: Марин Држић Drugi čin |
Treći čin→ |
Treći prizor
[уреди]
ANISULA: ... kugodi varku učinit.
KATA: Da ga k meni dovedeš umjesto moje gospođe i da mu izmamimo jedne deset škudi.
ANISULA: Muči, brižna! Bolje ćemo učinit. Činićemo da ga s tobom uhite, ter ali da te za ženu uzme, ali da ti prćiju da.
KATA: Voljela bih ja prćiju neg njega stara, ter bih mlada vazela.
ANISULA: Znaš što ćeš učinit! A ja ću poć nać njega i rijet mu ću: "Hodi, Manda te čeka tu i tu", Kad dođe k tebi, vikni; "Silu mi čini!" Ostalo neka je meni!
KATA: Brižna, hoću li smjet ja te stvari činit?
ANISULA: Muči, ogoto! Čini kako ti ja velim! Nemoj se otole kamo djet, er idem ja š njime najbrže, - već ako ga ne nađem.
KATA: Nemoj vele stat, er imam it u gospođe.
Četvrti prizor
[уреди]
PEDANT: Ubi est ille furcifer sikofanta? Exi foras, sceleste! Si ego te, si ego te! Nadihna, do tibi auctoritatem percutiendi; ferita faciendi, respondendi et a tutti villania dicendi.
NADIHNA: Ja, po ran Bože, faciendi ga ću, udrit ga ću! Neću ino učinit, čijem mi dođe na ruku. Ja ga ću! Mandu tvoju hoće ti ugrabit; Mandu, za ku ti čovjek ne bi ni io ni pio, neg bi -; za ku ja Nadihna, za ku ja Mandu - ah!
PEDANT: Mandu ću ja ljubit, dokoli u moja - in meo bude bit corpore amfora.
NADIHNA: E, izidi, ako je tko, fora! Jebâ t' pas mater! - Manda je tvoja, jes, nije inako.
PEDANT: Mandice, izidi na svitli prozor tvoj!
NADIHNA: Da te Krisa vidi, sluga tvoj gospar moj.
PEDANT: Nadihna, jam carmina componis. Nut što je s pojetami pratikat. Vide, iste idiota numera servat.
NADIHNA: Misser, uza te ja i Mandi ću zakantat, zabersat joj ću ne inako Mandi.
TRIPČE: Ah, beki od tuđijeh žena, jošte se Tripčetom rugate? Ženu mi dezvijat, a mene pjantat ovako? U kući u tamnici bez haljina zatvoren sam, ne mogu izit. Ja bih komugodi ukazao što je Tripče; ma, po misu Božiju, po Boga, kako će veće dva platit.
PEDANT: Quis est, qui nobiscum loquit ex arce? Ostende nobis faciem tuam.
NADIHNA: Izidi! Ter što ćeš, beko jedan?
PEDANT: Veni foras, ako ti ide što od ruke.
TRIPČE: Ja sam beko, ja sam sve kriv! Pođite sa anđeli! Ja meritam ovo i gore.
PEDANT: Si te capiam, si te capiam in loco, ja te ću!
TRIPČE: Tripče, zločesti nevoljni Tripče vazdašnji, ali si ka fantazma, ali ja snim ovo, ali sam daddovero pjan.
NADIHNA: Pjan si zaistinu, kao prijatelju ti velju
. Ne vidiš li, bjestijo jedna, er si u košulji?
TRIPČE: Ja sam bjestija i ja ću bjestija umrijet; i ja sam beko, er hoću tako! I vi imate razlog, e mi ho el torto! I pođ'te s Djevom, blagosovila vas!
PEDANT: Iste homo non est in suo sensu! Ovi siromah nije sve pameti! Dic michi, homo, koji si čovjek ti?
NADIHNA: E, ali si čovjek ali si ljud? Da nije ka neman? Bogme t' jes!
TRIPČE: Mande, za karece velje koje ti ja činjah ovo meritam od tebe?
PEDANT: Dic michi tu, što imaš s Mandom činit?
TRIPČE: Mande, tako mi svete Mande, kako ćeš platit!
PEDANT: Čuješ li ti, fantazmo, mahniče, što li si?
NADIHNA: Čovo, čovuljicu i čovječino!
PEDANT: Što Mandi prijetiš, michi, meni prijetiš! Cave, ne aliquam contumeliam in illam, contra illam, njoj i suproć njoj ne učiniš.
NADIHNA: Er te, bogme, velik vrag uze i ponese, čovo, čovječe!
TRIPČE: Ja sam sada u paklu, duša sam pakljena, son delli tormentai od muka pakljenijeh, gdje djavoli duše muče.
PEDANT: Razumio nas si! Qui aures abet, audit.
NADIHNA: Čuo nas je bjestija jedan! Andeamus.
PEDANT: "Eamus" potius imaš rijet.
NADIHNA: Beamus! Dobro, a ja ću drugovja.
PEDANT: E...
NADIHNA: E...
PEDANT: ... mus, bjestijo!
NADIHNA: ... mos, bjestijo!
PEDANT: ... mus, grossolane!
NADIHNA: ... mus. Naučio sam. Eamus!
PEDANT: Tako, lotre jedan!
NADIHNA: E, nauči me i bukvicu, tako ti vjere?
PEDANT: Ex animale faciam te, učinit te ću čovjekom.
NADIHNA: Majde t' ni sada nijesam žena.
PEDANT: Čovjekom od pameti, grossolane.
NADIHNA: Od pometi? Dobro, drago mi je.
PEDANT: Pače od panate!
NADIHNA: Da od šta?
PEDANT: Od...
NADIHNA: Od...
PEDANT: pa...
NADIHNA: pa...
PEDANT: ... me...
NADIHNA: ... me...
PEDANT: ... ti...
NADIHNA: ... ti.
PEDANT: Od pameti, vrag te uzeo!
NADIHNA: Pamet ti uzeo! Neka, naučiću.
PEDANT: Tardae memoriae est.
NADIHNA: Misser, bogme ne zlo pomenacasmo onomu kurvinu mužu.
PEDANT: Ah, da mi se je so onjezijem prvijem stat! Cum illo michi est bellum gerere, znaće što je Krisa de Domonali bon.
NADIHNA: Znaće đidija, pas jedan, što je Krisa Dolomabibon.
PEDANT: Domonali bon.
NADIHNA: Dolomabibon.
PEDANT: Domonali bon, vrag ti u čerebru!
NADIHNA: Dolomabibon tebi! Drugovja ću naučit.
PEDANT: Uči bogme, er imaš od koga.
NADIHNA: Da u koga hoću? A sluga ti sam.
PEDANT: Nadihna, ne znam je li ono kuća Mandina odkle oni furmecus, falsus testis, zao čovjek govoraše.
NADIHNA: Jes, - nije inako, - para da nije! Ja bih rekao majde t', bona fe ne more bit! Majde ši ona, mni mi se, sva u ruži stoji i u cvijetju.
PEDANT: Ja bih rekao da oni sikofanta ne dođaše od one Anisule, sve bih razumio; a i prije sam š njome govorio, ma ju nijesam pitao gdje stoji. Quel furcifer, si ego eum! Jeda se kad stanemo!
NADIHNA: Stanemo! A jeda se stanemo, bogme ga ću, ja ga ću, beka od tuđijeh žena - Mandu tvoju, ah!
PEDANT: E, Mandu moju koju ja toliko -, za koju -, za ku bih, - ka mene jur vodi svezana za grlo.
NADIHNA: I mene, tako mi vjere! I ja bih joj, - sluga jo' sam kako i ti: ti s' moj gospodar, ona mâ gospođa.
PEDANT: Ferma responsio! Ja i ona častan par - ljubena oboja. Tu numera servas et ego! Nadihna, što praviš, quae tibi videtur de meo ingenio?
NADIHNA: Tko umije što umije ne umije što ti umiješ; a ti umiješ što umiješ, i umiješ što svak umije.
PEDANT: Non plus ultra! Ne tamo, Nadihna, nije za tebe. Eamus ad inveniendum vetulam, pođ'mo nać staricu, er me lju - quia amor, - topim se kao led.
NADIHNA: Hod'mo najbrže, er se bogme rastopi. Led i ljubav dvoje je. Hod'mo.
PEDANT: Eamus.
|
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Марин Држић, умро 1567, пре 457 година.
|