Sunce grije odozgara doli,
čujte riči koje van govorin:
U istoku jes mi jedna kita,
blago majci koja je rodila,
i još tetki što je odgojila. 5
Ona mlada kad na vodu ide,
bilo lice njon sunce ne grije,
lipo voće čini njome hlada
dva mindela i žuta naranča.
Od istoka pa do Donje bande 10
nema što je u matere Frane.
Naza malo četiri godišća,
dva sokola nju jesu prosila,
nju prosili i nosili dare,
ma in lipa zafalije Frane: 15
„Fala vaman dva siva sokola,
ja odabrat neću nijednoga,
jerbo san još mala i nejaka,
pa ne znaden što je muška glava,
niti znaden s tujon kućon vladat". 20
Jadna Frane što si učinila,
s livom rukom desnu si slomila.
Što jednoga nisi odabrala,
za jednoga što se nisi udala,
koji ti je suncu od istoka, 25
lipše kuće, lipšega plemena?
U potoku doli u podvoju
ima jednu strahovitu lozu,
što mu daje tri barila vina.
do Božića on ga pije cila. 30
Oko njega sva se družba svila,
u kući bi ti uvik svega bilo,
oko tebe i mala dičica,
tvoja lipost, njegovo jako tilo,
to je ono pravo jusko dilo! 35
Nemoj mi ostat jadna osiđelica,
udaj mi se još ovega godišća.
Kazivač: Tereza Marušić rođena Zrnčić iz Stankovića.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 9-10.
