Пређи на садржај

Sofronija/At drugi

Извор: Викизворник
Sofronija
Писац: Вице Пуцић
At drugi


At drugi

Šena prva

* * *


Kralj Aladin, Ismeno, i kor bojnika.

Aladin:
Sve smo veće utvrdili 535
grada ovega slabe strane,
i jur sve smo pripravili
što se hoće za obrane.

U toliko, o ljubjena
svijetla stražo krune moje, 540
i ti djela na hrabrena
spravi bojno srce tvoje!

Spomena vam samo budi,
kad se na boj uspravljate,
da se za grad rodni trudi, 545
i da branit vjeru imate!

Bojnik prvi:
Svijetli kralju, spravljena su
naša srca na boj ljuti,
i istomu u porazu
truda i muke neće ćuti, 550

a to er vedra čeka slava
s krunom vječne od dobiti
svijeh, rodnijeh ki država
budu za čas krv proliti!

Aladin:
S vašijem trudom i Ismeno 555
svê je trude sadružio,
i djelo je prem hrabreno
mene izvršit naučio!

Ismeno:
Svijetu i paklu ako sila
ne uzbude doć na manje, 560
još ću jača vršit dila,
još ću ukazat jače znanje!

Aladin:
Tvoga znanja svi biljezi
prid nami su prem očiti,
uzdignuće do nebesi 565
tvoga uresa glas čestiti!

Nije snage, nije jakosti,
kojijem tvoja moć ne vlada,
nije mogućstva, nije kreposti,
ka pod tvoju vlas ne pada! 570

Nu ki ovo od bojnika
grede kažuć smeću mnogu?
Kô svjedoči čin i slika,
dobri glasi bit ne mogu!


Šena druga

* * *


Glasnik i isti.

Glasnik:
Vedri kralju, mnim nikada 575
za općene trude i smeće
da se ovega posred
grada dogodilo čudo veće!

Aladin:
Rec' ured ke čudo toli je u sebi
opako i hudo, da gore vik ne bi! 580

Glasnik:
Ona slika, ka je bila
krstjanima ugrabljena
i svetoga posred krila
naše crkve postavljena,

zasve da bi, pomnja mnoga, 585
sad se u crkvi ne nahodi,
i od stražana nije jednoga,
ki zna što se od nje zgodi!

Aladin:
Prem si težak glas donio!
I jes ki se bez pripasti 590
ispod straže usudio
onu sliku nami ukrasti?

Trijeba je pustit sve krzmanje:
o bojnici, svi skočite
ter najbrže do najmanje 595
kuće i crkve obidite!

Prije neg počnu zvijezde sjati,
prije neg isto sunce zađe,
ja znam ko ću pedepsati
krivca u ovem ki se iznađe! 600

Bojnik prvi:
Pusti, kralju, gnjev ki smeta
zrak vedroga tvoga čela;
iznaće se ruka kleta,
ka se dovle prostrijet smjela!

Aladin:
Ti, Ismeno, svu moć stavi 605
i usili kletvam pakô,
da se krivac hudi objavi
ki me uvrijedit smije ovako!

Ismeno:
Ne brini se, svijetli kralju,
iznaću ga i odkriti, 610
jošte da se u najdalju
stranu od svijeta pode skriti!

Aladin:
Još saviše dat velike
onemu ću dare i časti,
ki lupeža one slike 615
odkrit bude mojoj vlasti!

Bojnik drugi:
Ne brini se, pusti smeće,
ni se kaži bez pokoja;
uzdarje će nam najveće
biti sama milos tvoja! 620


Šena treća

* * *


Olindo sam.

Za prostrijeti silne ruke
suproć nami, kralj srditi
na koje će, jaoh, odluke
gnjev i pamet razdružiti!

Kô li će ostat, kad čut bude 625
da prisvete slike nije,
vrh ke Ismeno kletve hude
izrigo je malo prije?

Trnem odsvud, strah me obhodi,
da se ne bi segaj dana 630
probudila po ovoj zgodi
smrt općena svijeh krstjana!

Nu kud srneš, svijesti plaha,
kud li si se uputila
i bez srama i bez straha 635
nepravedna vršit dila?

Iz pogane tve desnice
ugrabit je nebo htjelo
sliku rajske od djevice,
ka zvijezdami resi čelo. 640

Ni se čudo može rijeti
milostiva što nebesa
odlučiše zemlji oteti
pravi ures svoga uresa;

čudo je sušija da od drva 645
desnica se ne objavi,
na nju prostrijet ka najprva
usudi se i postavi;

čudo je da se ne sklopiše
vječnijem mukom usti one, 650
koje vrh nje zamoriše
kletve i psovke usione!

Suproć nami što hoćete
mogući ste učiniti,
nu bog vječne od osvete 655
svačiji će grijeh platiti!

U toliko poću, je da
štogod budem uzaznati;
a ti, vjerni suče, ne da'
pravovjerni puk sharati!660


Šena četvrta

* * *


Ismeno vilenik s jednom kupom od ckla,

i dvije mađionice s prutim od ckla.


Ismeno:
Na sramotu svijeta i neba,
o pakljene srde prike,
objavit vam sad je trijeba,
tko bi lupež one slike!

Na žamore, na romone 665
otvorite pomne uši,
i zakletve na smione
nijedna se od vas ne ogluši,

pače ukaži svaka da je
teška ovoga krepos pruta; 670
s mojom časti i vaša je
trjeskovita čas tegnuta!

Mađionica prva:
Ne može se rijet inako,
naš razumni naučitelju,
vas je ujedno spravan pakô 675
za smiriti tvoju želju!

U toliko zapovijeda'
sve što žudiš da činimo,
još ako hoć' priko reda
nazad sunce da vratimo! 680

Ismeno:
Ne toliko, dosta je samo,
mê družice lijepe i mlade,
da za sada uzaznamo
tko nam ovu sliku ukrade.

Mađionica druga:
Ništa nami skrovno nije, 685
iznaće se lupež kleti,
još u pakô da se skrije,
još na nebo da odleti!

U dugo se ne oholi
svojijem grijehom itko hoće 690
naše vlasti snažne toli
kroz himbene vrijeđat zloće.

Ismeno:
Meni skrivit, a ostati
bez pedepse vijek se neće!
Tijem se svaka djelovati 695
što ja rečem spravi veće!

Jedna s lijeva, druga s desna
s prutom stresi, u krug stani
mrmoženja ter udesna
žamoriti ne pristani! 700

Ti, djetinske koja krvi
sud u malo platno stavi,
rasprši se i najprvi
vrhu zemlje biljeg stavi!

A ti, tmastom ka u hladu 705
mastim lihi prs pocrni,
prospi prame, i k zapadu
ured kolno cklo obrni!

Na isti način sred tijesnoga
eto 1 ja kruga ulazim, 710
i oko njega pisma mnoga
u razlicijeh pismah pazim!

Trema uzlim našijem pas besjede izricam,
kijem davam slavu i čas pakljenim božicam.
Prut tresem, odkrivam kobni lis, i na ove 715
načine pozivam moguće duhove!

Još saviše vapim, gdi ste,
vječne tmuši o građani,
ki se vljeku ne lijeniste
skočit na moj glas poznani? 720

Sad, sad ured sred ckla ovoga
ukažite svu priliku
od lupeža himbenoga,
ki nam ovu skrije sliku!

I još cknite, i joštera
nije posluha među vami? 725
Gdi je zapis, gdi je li vjera
mojljem tvrdijem zakletvami?

U ime vas od onega
zovem, prid kijem svi predate! 730
Je da, vajmeh, i od njega
danas straha ne imate?

Ne, ništa se još ne vidi,
na sramotu i pod silu
trijeba je vaša vlas da slidi 735
svrhu ovemu podat dilu!

Ovdi se raspukniva cklo, i izlazi iz kupe oganj.

Mađionica prva:
Što ovo vajmeh bi, ka li je
moć protivna na tvê riči?
Dosta, veće ne drži je
ni na gori gnjev potiči! 740

Mađionica druga:
Sva se tresem, odsvud blijedom
slikom pazim strašne sjene:
trijeba je da se kôm besjedom
uvrijedio kralj pakljeni!

Ismeno:
To mê kletve ne dostoje: 745
ja znam, ja znam, sve je ovo
za smiriti želje moje
isti od pakla kralj djelovo,

ko da hoće rijet, što veće
vrijeme gubiš bez koristi: 750
jednoga iskat razlog neće,
svijeh krstjana grijeh je isti!

Tako je, tako: svi su krivi,
svi protivni našoj viri,
i dokligod budu živi, 755
pakljena se vlas ne smiri!

Boljem putom nepravedni
krivac nije se mogo odkriti!
Zla njihova svi smo žedni,
svijeh žudimo poraziti! 760

Kralj će isti, kô je pravedno,
poklonit se momu svjetu,
i od krivina svijeh ujedno
učiniće prišnu osvetu! -

A prem ga evo, pun je truda, 765
pun rasržbe, pun bolesti!
Držim da će mâ požuda
gnjevno u srce lasno sjesti!


Šena peta

* * *


Kralj s bojnicim, i isti.

Aladin:
Prem kako smo svi žudjeli,
evo Ismena razumnoga! 770
Nu mi reci, iznađe li
tko bi lupež djela ovoga?

Ismeno:
Vedri kralju sa svom moći
kušah svake ja načine
za na očito znanje doći 775
od skrovite lupeštine.

Iznašo sam da je trijebi
sve krstjane pogubiti,
s voljom ako kralja od nebi
žudimo se ugoditi! 780

Oni su, oni, nitko ini
svud iskanu sliku skrili,
sami su oni u krivini,
sami su oni sagriješili!

Tim pedepsa odredjena 785
samijem njim je po razlogu,
još da je jedan, razlučena
zla njihova bit ne mogu!

Aladin:
A tko može rijet inako?
Svijeh krivijeh ja zazivam, 790
svijeh ujedno, svijeh jednako
na smrt priku osuđivam!

Gnjev u srcu ki je momu
neće isprazan zato biti,
u porazu općenomu 795
i lupež će skrovni umriti!

Ištom krivac da ne ostane
i pravedni neka padu;
nu što pravim, s moje strane
nepravi se svi poznadu! 800

Među njima nije jednoga,
ki nas ima za prijatelja;
svi sred srca vriježe svoga
našijeh šteta skrovne želje!

Svi su imenu našijem hudi, 805
sviem je teška kruna ova!
Ako je u ovem tko prav, budi
starom grijehu plata nova!

Ured, ured, moji vjerni,
plame i priko gvozdje uzmite, 810
ured gnjevni i čemerni
požežite, posjecite!

Bojnik prvi:
Eto prvi ja ću sada
poć bojnika prikupiti,
i okolo svega grada 815
osudu ću tvu ličiti!

Aladin:
Pođi! Tko bi vijeku reko,
da potišten puk će smjeti
svijeh obrana na daleko
na ovaka se djela uspeti? 820

Ismeno:
Smioni ako sađ se kažu
zlo nam srce svud kazati,
crkvu obhodit, varat stražu,
i obrane nam otimati,

što bi bilo od krstjana 825
da je vojska pod mirima,
i da udarit oružana,
kô čekamo, na grad ima?

Aladin:
Znam, i zato ni na ljeta
ni na vrstu gledat neću, 830
sve ću poklat do djeteta,
do kolijepke mač prostrijeću!

Ismeno:
A kako bi smlono dilo
moglo se inijem zamijeniti,
što li bi ino dosta bilo 835
za grijeh teški zaplatiti!

Aladin:
Nu što vrijeme već gubimo?
Svak sa mnom se sad uputi,
da izvršen upazimo
našijem očim rasap ljuti! 840


Šena šesta

* * *


Sofronija sama.

Ki glas ovo pun žalosti
oko ovoga leti grada,
i od koje nemilosti
lidžbu začuh ovo sada,

da to silna danas ruka 845
spravila se mač srditi
krstjanskoga krvim puka
bez obzira omastiti?

Koja, vajmeh, jes krivina,
ki li naš grijeh, kralju hudi? 850
Tva je sržba bez načina,
nepravi su tvoji sudi!

Ako odluke ognjenite
neće ustegnut pamet plaha,
daj na milos plač gani te 855
i općenijeh vihri uzdaha!

Ako li si prid tve lice
ni njih primit odlučio,
daj pravedne od dječice
ukaži se na krv mio! 860

Nu što pravim? Narav huda
razlogu se ne podlaga,
i bila bi stvar od čuda,
da je prika pamet blaga!

Poznam, poznam, tužnijem nami 865
ništa ino ne ostaje,
neg pod silnijem desnicami
podnijet kô hoć' smrtne vaje!

Ali ka je ovo sila,
bez pristanka odasvudi 870
na visoka koja dila
moje krepko srce budi?

Čujem gdje mi nješto pravi:
Sofronija, što ckniš ovdi?
Hrabrene se misli objavi 875
i tvoj vjerni puk slobodi! -

Bih, nu da se svijes neprava
smiri, nijedan put ne osta;
jedan život, jedna glava
nije kraljevskoj sržbi dosta! - 880

Kako nije? On jednoga
krivca ište: ti, ti teci,
i od grijeha himbenoga
sebe samu krivu reci! -

Ne kratim se, nu ne diže 885
ni to način od poraza.
Saviše je, jaoh, saviše
naprijed prošla huda omraza!

Prošla, er nać se mogo nije
da tkogodi među nama 890
skrovna krivca opovije,
koga kralj je isko sama. -

Ako ne ište drugo, evo
krivca! - ja ću ona biti,
ka ću htijenje sve kraljevo 895
vrhu glave mê primiti!

Ja ću, ja ću bez pripasti
i bez grijeha u ovoj strani
pod žestocijem gvozdjem pasti,
da se vjerni puk sahrani! - 900

Ne, ne, mlada tako lita
sram djevički čin' da vlada!
Kako i dosle stoj skrovita,
nit se plaha kaži sada! -

Kako? Da to s mala uzroka, 905
ki čas svijetlu ne otima,
svijeh krstjana smrt žestoka
danaska se smesti ima?

Ne može se plahos zvati,
ni djevičiki sram se gubi 910
slavna djela djelovati,
sama u kijeh se krepos ljubi! -

Dobita sam, sad najbrže
u kraljevski dvor ću otiti,
i da hudi gnjev povrže, 915
krivca mu ću objaviti!

Vjerni puče, u toliko
pusti smeću, strah ostavi!
Ja ću sama sve zlo priko
sad na mojoj podnijet glavi! 920

Kor.
Od života umrloga
u nestavnom plahom tijeku
nije rečeno bez razloga,
da je čovjek bog čovjeku.

Nu pravednijeh iz odluka 925
kad na krive pute zađe,
većekrati hudi od vuka
čovjeku se čovjek nađe.

Dobra narav isprid oči
ka sram i strah ne pomeće, 930
svaka dobra vazda uzroči
i zlu vladat dat se neće.

Ali ona, ka bez reda
sram je i strah izgubila,
dobrijem mislim mjesta ne da, 935
opacijeh je uzrok dila.

Nu gdje u svemu hudnu kaže
najhudi se kad svjet daje,
ter lisič, hini i laže
i zla budit ne pristaje. 940

Nebog čovjek scijeneć vjeru
iznać skrovne misli objavlja,
i činjenja sva na mjeru
od pameti tuđe stavlja.

Nu na prijeku pamet kada 945
nanesu ga zvijezde hude,
u ke, vajmeh, ne upada
štete, raspe, smeće i trude?

Eto Ismeno ki podati
kralju imo je dobre svjete, 950
ne srami se sad ni krati
davat hude, prijeke i klete!

On je, on je sam kriv da se
prav i neprav zajedno osudi,
nemilosne na poraze 955
čim kraljevu svijes probudi!

Ne zna i veće da stotinu
krivijeh bolje jes pustiti,
neg jednoga, u krivinu
ki nije upo, okriviti! 960

Svrha drugoga ata.


Референце


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.