Cvili, plače sirota divojka,
Pokraj puta žutu kosu gladi.
Onud prođe care gospodine
I božju joj pomoć nazivaše:
„Bog pomozi, siroto divojko! 5
Što ti cviliš, ka ti je nevolja?"
„„Nevolja je meni cvilovati.
Imala sam brajna jedinoga;
Danas mi je devet godin dana,
Da mi iša junak na vojnicu, 10
Da mu ne znam smrti ni življenja.
Imala sam sele Mandalinu,
Uzela mi cara gospodina,
Danas mi je tri godine dana
Da je nisam čula ni vidila.““ 15
Kad je care riči razumia,
On je lovi za desnicu ruku,
Ter je meće za se na konjika,
Ter je goni bilom dvoru svomu.
Kad je došla u careve dvore, 20
Car je sida gdino i sam sida,
Ona jide gdi i care jide,
Ona pije gdi i care pije.
To se Mandi vrlo na ža dalo.
Care grede bili lov loviti, 25
Da on vidi, što će činit Mande.
Mandalina slugam govorila:
„Boga vami virne sluge moje!
I vi ote u srid gore crne,
Naložite dva ognja žestoka 30
Suprotiva žarkomu sunašcu,
Da bi mladoj lice izgorilo,
Ne bi li se caru omrazila."
Kad je mladoj lišce dogrijalo,
Ona vadi štito iz nidarja, 35
Pa ga meće po obam obrazim.
Na to veli mlada Mandalina:
„Bog te vidi, siroto divojko,
Ko ti dade štito majke moje?“
„„Muči tute, sele Mandalina! 40
Kad je naša umirala majka,
Skupa smo si ruvo razdilile,
Tebe došla kruna biserova,
A mene je štito mile majke.““
„Sele moja prokleta mi bila, 45
Što se nisi prije pokazala?"
„„Sele moja prokleta mi bila,
Što me nisi prije ugledala?““
Naša sloga, poučni, gospodarski i politični list god. X, broj 2., u Trstu 16. januara 1879., str. 5-6.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 16-18
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 11.
