Prami zlaćeni
na svietloj tvojoj glavi
daju vik meni,
vilo ma, rat krvavi
ćutim nepokoj, 5
vaj! ter kunem život moj;
a ti u slavi
traješ dni, liepa vilo,
od me ljubavi
bježeći svud nemilo,10
čim ve me skončaješ,
i priku smrt zadaješ.
Ako ljubavi,
gospoje od svih vila,
iskra boravi 15
sred srca tvoga mila,
vernomu, ki suzi,
daj pomoć tvomu sluzi;
reć' ti ne smije
tužan svojima usti 20
zled, ka ga rije,
nu mu toj ti dopusti,
očima što pita,
jednom da u sva lita.
Ako ino neć' 25
a ti drag daj celov sam,
koji voli stec'
neg' svitom svim vladat sam,
a haran hoće bit',
čim bude živ na saj svit.30