Pomisli, ružice, što stvori jučera,
jer mi da tužice gorčije čemera;
jer želje ljuvene napuni život moj
ter mlados sva vene, želeći da sam tvoj.
Ar ono ljuveni procinih ja zlamen, 5
ter začuh u meni na srci gork plamen;
a s druge li strane razmislih u sebi
jer moje lik rane imat će u tebi;
koji lik ne nađoh u travi ni zel'ju,
toj čini da zađoh u čudnom vesel'ju. 10
Zatoj te ja molju i zovu ružicom,
čin' da već ne bolju ljuvenom tužicom.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.