Pomisli, ružice, što stvori jučera

Извор: Викизворник
Pomisli, ružice, što stvori jučera
Писац: Шишко Менчетић
244. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Pomisli, ružice, što stvori jučera




Pomisli, ružice, što stvori jučera,
   jer mi da tužice gorčije čemera;
   jer želje ljuvene napuni život moj
   ter mlados sva vene, želeći da sam tvoj.
Ar ono ljuveni procinih ja zlamen, 5
   ter začuh u meni na srci gork plamen;
   a s druge li strane razmislih u sebi
   jer moje lik rane imat će u tebi;
koji lik ne nađoh u travi ni zel'ju,
   toj čini da zađoh u čudnom vesel'ju. 10
   Zatoj te ja molju i zovu ružicom,
   čin' da već ne bolju ljuvenom tužicom.



Напомена[уреди]

Извор[уреди]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.