Plovi šajka lađa devojaka,
a u šajki devet devojaka.
Trula građa, potopi se lađa,
sviju devet kraju doplivaše,
sam’ ostala Ana sa kormana, 5
pa doziva Ana sa kormana:
„Koj bi mene kraju dohvatio,
dala bi mu lišce neljubljeno!"
To dočuo Jozo kod ovaca,
iz šešira čamac napravio, 10
iz palice veslo načinio,
pa je Anu kraju dohvatio.
„Daj, devojko, što si obećala!"
„„Ne ljubl se lišce kraj vodice,
već se ljubi kraj gore zelene!"" 15
„Daj, devojko, što si obećala!"
„„Zar ne vidiš u gori lugara?
Ne ljubi se lišce kraj gorice,
već se ljubi kraj bijeli’ dvora!""
Tak je Ana Josu izvarala. 20
Olinko Delorko, O nekolikim inačicama poznate hrvatske romance "Vozila se šajka mala barka", Zbornik za narodni život i običaje, Knj. 42. (1964), str. 82.
Bošković—Stulli M. „103 narodne pješme i 9 priča iz kotara Karlovac." 1952. Rukopisna zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Br. zbirke: 67, br. pjesme: 29.
