Pjesni pokorne kralja Davida/Pjesan prva

Pjesni pokorne kralja Davida
Писац: Иван Гундулић
Pjesan prva

"Domine ne in furore". Psal. 6.

    Gospodine, ne udaraj
u tvom gnjivu sad na mene:
ni me zloće neizrečene
u rasrdžbi tvojoj karaj!
    Vrh sluge se smiluj tvoje,
u bolesti zašto gine;
ozdravi me, Gospodine,
jer su u smeći kosti moje.
    I mâ duša u svom stanju
smućena je veomi priko;
nu ti Bože, dokoliko
smilovat se imaš na nju?
    Pogled oka milosnoga
svrni i dušu slobodi mi;
čin', da zdravje rob tvoj primi
milosrdja cića tvoga.
    Zašto među mrtvijem nije,
da se od tebe tko spomene,
iz propasti zle pakljene
tko da slave tve spovije?
    Dosle cvileć u dreselju
moć sam trgô moje snage:
odsad sve me noći drage
umivaću mu postelju,
    ter ću od suza groznijeh vire
za nepravdu, kâ me trudi,
oko mene ljevat svudi
i bez svrhe i bez mire.
    S gnjiva, u komu za grih stojim,
smućeno oko mâ put ima,
jer se ustarah među svima
nepri'ateljim hudim mojim.
    Odstupite svi od mene,
nepravedni ki ste u sebi;
zašto usliša višnji s nebi
glas me molbe ucviljene.
    Bog dobrostiv, blag i mio
me moljenje uslišô je;
Gospodin je duše moje
sad molitvu mu primio.
    Svi će sramni i smućeni
nepri'atelji moji biti,
natrag će se tim vratiti
veoma i naglo zažareni.
    Slava Ocu, Sinu dika,
čâs svetomu Duhu budi,
kô je odprije bilo svudi,
sad i vazda i u vik vika!