Kroz goruće uzdisanje,
bože, uzdigoh dušu k tebi,
i budući ti me ufanje,
bit zasramljen neću u sebi,
ni će molba mâ skrušena 5
odstupiti neuslišena.
Ne daj zlobnijem, ah, dovijeka
nevoljom se môm smijati,
er tko tvoju pomoć čeka,
znam da smeten nejma ostati 10
i žaliti bez zahvale
suze svoje zaman pale.
Smeten osto pače i plako
izgubljene trude svoje
tko, djelujuć sveđ opako, 15
taštom svijetu robovo je,
što za steći svo'im trudima
razmi platu vjetra i dima!
Tvoje drume neockvrnjene
ukaži mi, gospodine,20
na me želje ponižene
put objavi vječne istine;
tvôm istinom upravi me,
tvojijem znanjem prosvijetli me.
Tebe, er ti si me spasenje,25
sveđ izgledam vapeć: "Prosti!
Ne zabudi tve smiljenje
i od vijeka tve milosti;
spomeni se da 'e bez broja
i bez mjere blagos tvoja.30
Me mladosti raspuštene
vrz, nerazbor u nescjeni,
milosrdno ter se od mene
cijeć dobrote tve spomeni,
i viđ, ne što bih njekada,35
neg prid tobom što sam sada."
Slatko 'e srce u dobromu
našem ćaćku s umrlima,
čijem put pravi nije mučno mu
istijem kazat grešnicima 40
i njih na svoj zrak privesti
gnusne iz tmine od nesvijesti.
A negoli da svo'e vjerne
mudro ne bude uputiti
i uvjedžbat krotke i smjerne,45
kô će čistijem drumom iti
i njegova put svjetlila
dobrosrećna sterat krila.
Božji puti puni istine
i milosti dušam jesu,50
ke čuvati nad sve ine
njegov zakon pomnjive su
i u zakonu višnje svete
i svjedodžbe i uvjete.
Tijem na grde me krivine 55
skupne brojom bezbrojnime
smilit ćeš se, gospodine,
za prisveto tvoje ime,
po komu mi se obećava
vječna rados, sreća i slava.60
Tko godijer se strašiš boga,
komu zakon bog podo je,
da sred puta obranoga
njim stupaje vladaš tvoje,
komu, er pravi put obro si,65
platu obilnu višnji nosi, -
hodi k meni sad i sluša',
čuj tvu sreću ter je steci:
tvâ će u dobru tonut duša,
svijet će očinstvo bit tvôj djeci 70
i prikrit će svo'om oblasti
zemlju porod tvoj došasti.
Sve što vjernijem bog obeća
i sva otajna kâ raj krije,
tebi tvoje plate cijeća 75
objavit će najposlije
i u zraku slave svoje
u njem, po njem, š njim sve što je.
Zatoj oči me smućene
k njemu obraćam i me suze,80
er me noge zamršene
on će iz grešne podrijet uze;
zatoj vapim vrijeme u svako
izdno srca k njemu ovako:
"Ah pogledaj, ćaćko, na me,85
imaj milos bitja od moga.
Eto ostavi sva družba me,
potrebnik sam bez nikoga,
od svijeta izdan, a odzgara
poznan ubog svijeh dobara.90
Iz nevolje ti me izvadi,
kôj mâ slabos ne zna uteći;
er me, vajmeh, muke i jadi
naripiše svi najveći
i po mojoj duši i tilu 95
raskriliše vlas nemilu.
Umiljenstvo pazi moje
i tegotu moga truda,
i prosti mi, jaoh, sve što je
mâ skrivila narav huda;100
skrši tvrdi dub me zloće
kî mi rađa gorko voće.
Viđ zlobnike me nad mnome
uzmnožene i smione
gdi s omrazom nepravome 105
plačni život moj progone,
i gdi nejma š njih pokoja
ucviljena duša moja.
Ah mu dušu čuva' i gleda'.
Ah slobodu, ćaćko, dâ', mi;110
ako u tebe ufam, ne da'
da se ufanje me zasrami;
daj spasenje mom životu,
pravdu er ljubim i dobrotu.
Tebe čeka moj duh verni,115
o žuđeni shranitelju;
a ti svaki jad čemerni
čin' da mine pri veselju
s mene i s tvoga segaj puka,
Izraelova slavna unuka." 120
Sunce, zvijezde, zemljo i more
i od svijeh stvora ljepši raju,
čin'te slavne kroz žamore
da se trojstvu hvale daju,
da kô sprva bi njekada,125
sad je i bude sveđ kô sada.
