LJUBAV CRNOČICE I VESELKA
Crnočicom za diklicom
u svoj prvi cvijet mladosti
za mlađahnom djevojčicom
mlad uzdiše željno dosti
i u ljubavi za njom gori 5
tako, da sveđ bez pristanka
o ljeposti nje govori
i od nemira nejma sanka.
I diklicu ranom istom
za njim ljubav jes ranila, 10
ter u sebi mislim istom
ovako je promislila:
»Prem istinu kad bih znala
da ljubjeni moj me žudi,
njemu bih se zapisala, 15
er mi 'e draži od svijeh ljudi;
i gledala ja druzijeh
ne bih vrijednos ni dobrotu,
neg bih njemu svrhu svijeh
darovala mû ljepotu, 20
neka on je sam uživa
a bole se svi ostali,
kijeh požuda pridobiva
da bi mene moć imali.« —
Ljubav, koja lasno veoma 25
bez ingvasta knjige piše,
miso objavi ovu objema
i istomači vele više.
Među njima tere tvrde
ljubežljive uzle sveza 30
i zakletvom da potvrde
čini oba od nebesa.
Sama ih može ah nemila
smrtna strijela rastaviti,
nu ne n'jedna druga sila 35
njih zakletve raščiniti.
I za biljeg vjekovito
među njima od ljubavi
htje da mladac cjelovito
ime slavno njoj objavi; 40
koji reče da Veselko
stavila mu je ime mati
i da hoće da ga tako
Crnočica bude zvati.
Rastjeli su mladi oba 45
u ljubavi pravoj vazda;
ma u njeko kad sta doba,
u potaji ljubav nasta.
