O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri:
gdje su naše lijepe spile
pri jezeru bistre vode,
i gdje iz luga gorske vile
na plandište k nam prihode.
O prislavni Dubrovčani,
u dubravi u zeleni,
još su tamo naši stani,
od brštana sapleteni.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Gdje kladenci izviraju
ter se pjesni toli slatke
u zelenci razbiraju,
gdje žubere ptice svake;
er da putnik tuj putuje
sam bi rekao: u toj gori
gdje se ovaj slados čuje
da se višnji raj otvori.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Gdje s večera ter do zore
po sve ljeto i proljetje
procijeniti svijet ne more
od šturaka rajsko pijetje;
željno srce i dušica
od žalosti još uzdiše,
gdje ljubica i ružica
od sladosti svud miriše.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Gdje svu noćcu i vas danak
po livadah provodeći
ne vidimo tihi sanak,
lake tance izvodeći.
Još pojući po dubravi
kada gorom prohodimo,
i k milosti i k ljubavi
sve zvijeren'je priklonimo.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Ter po gori i zagorju
svi se luzi snebivaju,
gdje po jel'ju i po borju
slavici nam odpijevaju;
u planini gdje za dosti
i od vila i od pastira
sve vesel'je i radosti
s ljubavi se tuj razbira.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
I tamo smo udarali
i u dipli i u miješnice,
i ostale sve svirali
u klandištu kod vodice.
I u dubravah gdje smo stali,
svako cvijetje i ljubicu
s vilami smo zorom brali,
i trendofil i ružicu.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Ter su vile vence vile,
koje nam su rad ljubavi
drago i milo poklonile,
ke nosimo mi na glavi.
I pojući mi s vilami
u vesel'ju i radosti,
prosuzio bi živi kami
od medene te sladosti.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Nu ne vijemo stvari druge,
ner planinom stado pasti,
proz dubrave i proz luge,
gdi se ćute rajske slasti;
i livade pohoditi,
ter s vilami luke i tance
rano zorom izvoditi,
pripijevaje u pjesance.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Nu ojdosmo strane naše,
i prišli smo iz dubrave
u ovoj mjesto lijepo vaše,
gdje smo čuli velje slave;
gdi se sviri, gdi se poje,
gdi su tanci, gdi su hore,
gdje se ljepše vile goje,
ner su naše posrjed gore.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Tijem ako nam može biti,
mi drugoga ne želimo,
ner se ovdje naseliti,
da se s vami veselimo;
zašto nam su vaše vile,
koje ovdje s nami stoje,
veće drage i veće mile,
neg dubravom ke se goje.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
I ljepota vašijeh vila,
ke su ovdi u poljani,
mlados nam je zatravila,
ter ostasmo kako pjani;
i ne umijemo kudi sada
od vesel'ja, ko ćutimo,
iz ovogaj slavna grada,
da se k lugom uputimo.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč u dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
Neka vam je zatoj znati,
radi bismo meju vami
našu mlados potrajati,
s gospojami i s vilami;
a od naše lijepe družbe,
tako da smo vazda zdravi,
biti vam će verne službe
i s prijazni i s ljubavi.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
A sad glumci, vas molimo,
spravte dipli da se sviri,
igrajući da skočimo
u tri skoke i četiri;
da se naše srce smiri,
kad se vidi tko će bolje,
tančac vode mi pastiri,
poplesati ovoj polje.
O gospoje prigizdave,
izljezli smo mi pastiri
tamo daleč iz dubrave,
gdi se poje, gdi se sviri.
