Onojzi ku ljubim rekoh ja uz tužbu

Извор: Викизворник
Onojzi ku ljubim rekoh ja uz tužbu
Писац: Шишко Менчетић
242. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Onojzi ku ljubim rekoh ja uz tužbu




Onojzi ku ljubim rekoh ja uz tužbu:
   "Ne čin' tač da gubim posluh moj i službu;
   jer ću ja iscvilit sve moje dni zaman,
   ako me pomilit ne budeš niki dan."
Tadaj se obrnu nje lipos ljuveno, 5
   zatoj ja vas trnu i venem skroveno,
   zatoj mi svaki čas još pamet utječe
   spominat slatki glas, "Ne boj se" kad reče.
Misal je toj veća ka me će ispržit:
   što mi se obeća kad se će izvršit? 10
   Zašto se mâ mlados tim pase još na svit,
   želeće nje rados jak sunce mrzal cvit.



Напомена[уреди]

Извор[уреди]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.